Travanjski rat: razlika između inačica
m r2.7.2+) (robot Mijenja: bg:Югославска операция |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
|rezultat=Pobjeda Osovina: |
|rezultat=Pobjeda Osovina: |
||
* Raspad Kraljevine Jugoslavije |
* Raspad Kraljevine Jugoslavije |
||
* Stvaranje Osovinskih |
* Stvaranje Osovinskih prijateljskih režima |
||
* Oslobođenje Hrvata od srpskog terora |
|||
* Otvaranje [[ |
* Otvaranje [[Pobuna srba terat na području Jugoslavije 1941.-1945.|Jugoslavenskog fronta]] |
||
|sukobljeni1={{ZD+X/K|K JUG}} |
|sukobljeni1={{ZD+X/K|K JUG}} |
||
|sukobljeni2={{ZD+X/N|NNJE}}<br>{{ZD+X/K|Kr ITA}}<br>[[Datoteka:Flag of Hungary 1940.svg|20x22px]] [[Kraljevina Mađarska (1920. - 1944.)|Mađarska]]<br>{{ZD|R|RUM}} [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjska]]<br>{{ZD|B|BUG}} [[Bugarska]] |
|sukobljeni2={{ZD+X/N|NNJE}}<br>{{ZD+X/K|Kr ITA}}<br>[[Datoteka:Flag of Hungary 1940.svg|20x22px]] [[Kraljevina Mađarska (1920. - 1944.)|Mađarska]]<br>{{ZD|R|RUM}} [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjska]]<br>{{ZD|B|BUG}} [[Bugarska]] |
||
Inačica od 10. kolovoza 2012. u 19:56
| Travanjski rat | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Drugi svjetski rat | |||||||
 Uništeni jugoslavenski tenk | |||||||
| |||||||
Travanjski rat (ili Direktiva br. 25; Aprilski rat - naziv češći u literaturi) u historiografiji je naziv za rat vođen između 6. i 17. travnja 1941. između osovinskih sila (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) i Kraljevine Jugoslavije. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. ožujka, nakon državnog udara u Beogradu.
Kratak opis ratnih zbivanja
Vojska Kraljevine Jugoslavije bila pod zapovjedništvom pretežno srpskog časničkog kadra. Glavni stožer nastojao ponoviti taktiku iz 1. svjetskog rata kada je stvoren tzv. solunski front gdje je srbijanska vojska dobivala obilatu vojnu i logističku pomoć Antante. Zapadni dijelovi Kraljevine Jugoslavije trebali su biti žrtvovani. U travanjskom ratu takva taktika doživjela je potpuni neuspjeh.
Prvoga dana rata (6. travnja) zrakoplovi Luftwaffe žestoko su bombardirali Beograd, pri čemu je život izgubilo od 2000 do 4000 civila. Otpor Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva bio je prilično neučinkovit iako je u njegovu sastavu bilo i naprednih lovačkih zrakoplova poput britanskog Hurricanea ili njemačkog Messerschmitta Bf 109. Jugoslavenski piloti su bili toliko loše koordinirani da su počeli obarati jedni druge misleći da napadaju neprijateljske zrakoplove. Nekoliko jugoslavenskih bombardera izvršilo je napade na ciljeve u Austriji i Mađarskoj te na Zadar i Albaniju (koji su bili pod vlašću Talijana), ali takve sporadične akcije nisu značajnije utjecale na tijek ratnih zbivanja. Wehrmacht je s lakoćom osvojio prostor Makedonije brzim tenkovskim prodorom i time spriječio stvaranje nekog novog solunskog fronta. Njemački prodor zatim se usmjerio na sjever Grčke gdje su udružene njemačke, bugarske i talijanske snage krenule u konačno osvajanje te države. Prodor jugoslavenske vojske u Albaniju (koja se nalazila pod okupacijom fašističke Italije) nije omogućio izbijanje na Jadran, te je također bio neuspješan iako je zauzet dio sjeverne Albanije. U invaziji na Kraljevinu Jugoslaviju sudjelovale su oružane snage Italije i Mađarske. Rumunjska i Bugarska nisu izravno sudjelovale u napadu, ali su pružale logističku potporu ustupanjem baza i dopuštanjem razmještanja njemačkih postrojbi na svom teritoriju. Ratna mornarica Kraljevine Jugoslavije također nije niti pokušavala pružiti otpor Talijanima iako je imala na raspolaganju hidroavione, razarače, podmornice i niz manjih plovnih jedinica. Kad je pala jugoslavenska pomorska baza u Boki kotorskoj jedini čin otpora bilo je samouništenje u razarača Zagreba pri čemu je život izgubilo nekoliko pomorskih časnika. Nekoliko manjih plovnih jedinica (npr. podmornica Nebojša, torpedni čamci) uspjeli su pobjeći prije zarobljavanja te su se pridružili britanskim snagama.
Hrvati u Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci držali su se prilično pasivno ili su otkazali poslušnost kad je proglašena NDH. Neki piloti Hrvati su prebjegli Nijemcima.
Za vrijeme rata, 10. travnja 1941., proglašena je u Zagrebu Nezavisna država Hrvatska.
Rat je završen potpisivanjem kapitulacije 17. travnja. Kralj Petar II. Karađorđević i jugoslavenska vlada otišli su u emigraciju. Njemačke vojne snage imale su veoma male gubitke: nešto manje od 200 ubijenih i nestalih, te 50 uništenih zrakoplova.
Posljedice rata: jugoslavenska vojska nije imala izgleda za pobjedu u neravnopravnom sukobu, no ipak brzina s kojom je Kraljevina Jugoslavija osvojena neugodno je iznenadila Veliku Britaniju koja je potaknula puč koji je isprovocirao napad Trećeg Reicha. Srpski generali pretpostavljali su da će im rat donijeti povlastice nakon pobjede Saveznika, no umjesto toga olakšao je dolazak komunista na vlast u Jugoslaviji.
Povezani članci
| |||||||||||||||||||||||||||||||||