Andrej Golić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (robot Dodaje: en:Andrej Golic
+image
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime = Andrej Golić
| ime = Andrej Golić
| slika =
| slika = [[File:Andrej_Golic_01.jpg|220px]]
| opis slike =
| opis slike = Andrej Golić (2012)
| država = {{ZD+X/F|FRA}}<br>{{ZD+X/B|BIH}}
| država = {{ZD+X/F|FRA}}<br>{{ZD+X/B|BIH}}
| puno ime = Andrej Golić
| puno ime = Andrej Golić

Inačica od 23. kolovoza 2012. u 19:20

Andrej Golić

Andrej Golić (2012)

Država Francuska
Bosna i Hercegovina
Osobni podatci
Puno ime Andrej Golić
Nadimak Dédé
Rođenje 10. veljače 1974.
Nepoznata kratica »B« Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Klub
Trenutačni klub u mirovini
Pozicija srednji vanjski
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1989. - 1991.
1991. - ?
? - 1995.
1995. - 2006.
2006. - 2007.
Nepoznata kratica »B« Borac Banja Luka
Nepoznata kratica »F« Girondins de Bordeaux HBC
Nepoznata kratica »F« USAM Nîmes
Nepoznata kratica »F« Montpellier HB
Nepoznata kratica »H« RK Zagreb
Reprezentativna karijera**
1995. - 2005. Francuska 149 (368)
Osvojene medalje
rukomet
Svjetska prvenstva
zlato Francuska 2001. Francuska
bronca Portugal 2003. Francuska
bronca Tunis 2005. Francuska
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 11. veljače 2011
** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
Portal o životopisima
Portal o športu

Andrej Golić (Banja Luka, 10. veljače 1974.), umirovljeni francuski rukometaš i reprezentativac rođen u Bosni i Hercegovini. Igrao je na poziciji srednjeg vanjskog.

Životopis

Rođen je 10. veljače 1974. u Banjoj Luci, gdje je i započeo svoju rukometnu karijeru - igrao je u lokalnom Borcu. Njegov otac, rukometni trener, bio je Srbin, a majka mu je bila Makedonka. Sa 15 godina debitirao je u prvoj momčadi Borca, a bio je član legendarne klupske generacije koja je osvojila Kup IHF. Godine 1991. odlazi u Francusku gdje postaje član kluba USAM Nîmes, gdje je njegov otac bio trener. U Nîmesu igra do 1995., kada potpisuje za Montpellier HB, klub u kojem je doživio vrhunac svoje klupske karijere. Igrajući s reprezentativnim kolegama Martinijem i Anquetilom, osvojio je EHF-ovu Ligu prvaka 2003., pobjedivši Portland San Antonio u kojem je igrao također jedan reprezentativni kolega, Jackson Richardson. Kada ga je Montpellier počeo sve rjeđe koristiti tijekom utakmica, potpisao je jednogodišnji ugovor sa Zagrebom, gdje igra do travnja 2007. kada, zbog ozljede koljena, odlazi u mirovinu.

Francusko državljanstvo dobio je 1998. godine, otkad postaje reguralni član Constantinijeve momčadi. Sudjelovao je u osvajanju zlata na svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a ima i dvije bronce sa prvenstava u Portugalu i Tunisu. Za reprezentaciju je sakupio 149 nastupa i postigao 368 pogodaka, od kojih je 60 bilo iz sedmeraca.