Cetinski sabor: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
[[Datoteka:Escutcheon in the Seal of the Kingdom of Croatia 1527.svg|mini|180px|Štit na Velikom pečatu Ujedinjenoga Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije (1527.)]] |
[[Datoteka:Escutcheon in the Seal of the Kingdom of Croatia 1527.svg|mini|180px|Štit na Velikom pečatu Ujedinjenoga Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije (1527.)]] |
||
Ovaj se sabor održao tijekom [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata]]. |
Ovaj se sabor održao tijekom [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata]]. |
||
Poslije poraza vojske ugarskog plemstva u [[Mohačka bitka|bitci na Mohačkom polju]] [[1526]]. god. i smrti kralja [[Ludovik II.|Ludovika II.]] u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-Hrvatskom]] kraljevstvu došlo je do rasula. U prosincu iste godine na [[Hrvatski sabor|saboru]] u [[Cetin]]u (u blizini današnjeg [[Cetingrad]]a) sastalo se hrvatsko plemstvo i [[1. siječnja]] [[1527]]. god. izabralo [[Austrija|austrijskog]] nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburškog]] za hrvatskog kralja. Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, [[Nikola Jurišić]], Ivan Katzianer i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u [[Beč]]u. U zamjenu za priznanje nadvojvoda Ferdinand obećao je, da će pomoći Hrvatskoj u obrani pred osmanskim osvajačima i da će poštovati prava, [[sloboština|sloboštine]], zakone i običaje njeznih stanovnika. Povelju su sa svojim pečatima potvrdili: |
Poslije poraza vojske ugarskog plemstva u [[Mohačka bitka|bitci na Mohačkom polju]] [[1526]]. god. i smrti kralja [[Ludovik II.|Ludovika II.]] u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-Hrvatskom]] kraljevstvu došlo je do rasula. U prosincu iste godine na [[Hrvatski sabor|saboru]] u [[Cetin]]u (u blizini današnjeg [[Cetingrad]]a) sastalo se hrvatsko plemstvo i [[1. siječnja]] [[1527]]. god. izabralo [[Austrija|austrijskog]] nadvojvodu [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburškog]] za hrvatskog kralja. Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, [[Nikola Jurišić]], [[Ivan Katzianer]] i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u [[Beč]]u. U zamjenu za priznanje nadvojvoda Ferdinand obećao je, da će pomoći Hrvatskoj u obrani pred osmanskim osvajačima i da će poštovati prava, [[sloboština|sloboštine]], zakone i običaje njeznih stanovnika. Povelju su sa svojim pečatima potvrdili: |
||
* [[Andrija Tuškanić]] |
* [[Andrija Tuškanić]] |
||
* [[Ivan Karlović]] |
* [[Ivan Karlović]] |
||
Inačica od 30. kolovoza 2012. u 07:00
Ovaj se sabor održao tijekom Stogodišnjeg hrvatsko-turskog rata. Poslije poraza vojske ugarskog plemstva u bitci na Mohačkom polju 1526. god. i smrti kralja Ludovika II. u Ugarsko-Hrvatskom kraljevstvu došlo je do rasula. U prosincu iste godine na saboru u Cetinu (u blizini današnjeg Cetingrada) sastalo se hrvatsko plemstvo i 1. siječnja 1527. god. izabralo austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, Nikola Jurišić, Ivan Katzianer i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u Beču. U zamjenu za priznanje nadvojvoda Ferdinand obećao je, da će pomoći Hrvatskoj u obrani pred osmanskim osvajačima i da će poštovati prava, sloboštine, zakone i običaje njeznih stanovnika. Povelju su sa svojim pečatima potvrdili:
- Andrija Tuškanić
- Ivan Karlović
- Nikola Zrinski, otac Nikole Šubića Zrinskog "Sigetskog"
- Juraj Frankopan
- Vuk Frankopan
- Stjepan Blagajski
Na sredini se nalazi pečat Kraljevine Hrvatske sa 64 crveno-bijela polja.
Dio slavonskog plemstva protivio se izboru nadvojvode Ferdinanda i skupa s Mađarima izabrali su Ivana Zapolju za hrvatskog kralja. Između oba tabora došlo je do sukoba, iz kojeg je poslije Zapoljine smrti 1540. kao pobjednik izašao Ferdinand.
