Supetarski kartular: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m robot Dodaje: en:Supetar Cartulary |
||
Redak 23: | Redak 23: | ||
[[Kategorija:Izvori za hrvatsku povijest]] |
[[Kategorija:Izvori za hrvatsku povijest]] |
||
[[Kategorija:Kronika]] |
[[Kategorija:Kronika]] |
||
[[en:Supetar Cartulary]] |
Inačica od 31. kolovoza 2012. u 03:38
Sumpetarski kartular ili Kartular Sv. Petra u Selu je kopijalna knjiga u obliku kronike s početka 12. stoljeća. Premda kartular uglavnom nabraja popise samostanske imovine stećene kupovinom i darovštinama, u njemu se nalazi i nekoliko važnih historiografskih podataka.
Rukopis
Sumpetarski kartular pisan je karolinškom minuskulom, osim zadnjeg lista koji je pisan beneventanom. Čuva se u riznici splitske katedrale.[1]
Značaj ovog kartulara je u tome što se sačuvao u originalu. Sastoji se od male knjižice od dva kvaterniona, svaki po osam folija pergamene veličine 26.7x17.6 cm s trideset ispisanih stranica, prtetežno ispisanih karolinom, a nešto malo i beneventanom i goticom. Upisi su većinom bez datuma, a upisani se kreću 108.-1187. godine.[2]
Sadržaj
U svojoj osnovi, kartular je kronika benediktinskog samostana koji je u Poljicama oko 1089. osnovao Petar Crni. U kartularu je sačuvano nekoliko isprava iz vremena kralja Zvonimira koje svjedoče da se njegova vlast protezala nad dalmatinskim gradovima.[3] Zapisan je i niz važnih informacija o gospodarskim odnosima u Hrvatskoj na prijelazu iz ranoga u razvijeni srednji vijek, npr. o načinima kupnje zemlje, trgovini ljudima i slično.[4]
Pripis kartularu koji se nalazi na zadnjem listu donosi vijest o sedam banova na području Hrvatske: slavonski, hrvatski, bosanski, požešski, podravski, albanski i srijemski. Njih je biralo šest od dvanaest hrvatskih plemena: Kačići, Kukari, Snačići, Čudomirići, Mogorovići i Šubići. Preostala polovica plemena birala je župane. Nastavak teksta koji je mjestimično oštećen i nečitljiv donosi popis hrvatskih banova de genere Croatorum od Svetopelega do Zvonimira.
Kartular ima bogati onomastički materijal. Osim niza osobnih imena hrvatskog, romanskog, kršćanskog i rimskog prodrijetla, zapisan je i niz nadimaka, npr. Platichlebi (imperativni kompzitum plati + hleb), Tilsta cossa (tusta, tj. debela kosa), Urascana (Vraškonja, izvedenica od vrag) i tako dalje.[5]
Bilješke
- ↑ Stipišić, Jakov, Pomoćne povijesne znanosti, Zagreb 1972, str. 165.
- ↑ Zelić-Bučan, Benedikta, Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, str. 186.
- ↑ Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, str. 54.
- ↑ Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, str. 198.
- ↑ Novak, Viktor i Petar Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952, str. 259.
Izdanje
- Novak, Viktor i Petar Skok. Supetarski kartular. Zagreb: JAZU, 1952. Prikaz