Vranski priorat: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Vranski priorat ili Priorat vranski''' ([[latinski jezik|lat.]] ''prioratus Auranae'') je bio naziv organizacije Vitezova Templara na području Hrvatske i [[Ugarska|Ugarske]] kada su se [[1169.]] pojavili na tom području. |
'''Vranski priorat ili Priorat vranski''' ([[latinski jezik|lat.]] ''prioratus Auranae,'' [[mađarski jezik|mađarski]] ''vránai perjelség'') je bio naziv organizacije Vitezova Templara na području Hrvatske i [[Ugarska|Ugarske]] kada su se [[1169.]] pojavili na tom području. |
||
== Osnovni podatci == |
== Osnovni podatci == |
||
Inačica od 8. rujna 2012. u 08:57
Vranski priorat ili Priorat vranski (lat. prioratus Auranae, mađarski vránai perjelség) je bio naziv organizacije Vitezova Templara na području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području.
Osnovni podatci
Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj (do 1269.).
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva Božjakovinu, Glogovnicu, dio Gorske županije u Pokuplju, a u istočnoj Slavoniji Lješnicu, Rasašku i Našice. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su 1269. dobili Dubicu i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća templarskog reda 1312. godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su ivanovci.
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. [1]
U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, Ivan Kukuljević Sakcinski pozabavio se 25. veljače 1885. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu.