Vranski priorat: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Središte im se je nalazilo u [[Vrana (Pakoštane)|Vrani]], a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerik]]a i [[Andrija II.|Andrije II.]], koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali [[Senj]] (do [[1269.]]). |
Središte im se je nalazilo u [[Vrana (Pakoštane)|Vrani]], a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerik]]a i [[Andrija II.|Andrije II.]], koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali [[Senj]] (do [[1269.]]). |
||
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu] (drugi naziv za templare - božjaci) |
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu]] (drugi naziv za templare - božjaci), [[Glogovnica|Glogovnicu]], dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] [[Lješnica|Lješnicu]], [[Rasaška|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)|Trnava]], [[Čaklovec]] i [[Bijela]]. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[ivanovci]]. |
||
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999. </ref> |
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999. </ref> |
||
U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. |
U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. |
||
== Poznati priori == |
== Poznati priori == |
||
Inačica od 9. rujna 2012. u 02:34
Vranski priorat ili priorat vranski (lat. prioratus Auranae, mađarski vránai perjelség) je bio naziv organizacije vitezova templara na području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području.
Osnovni podatci
Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj (do 1269.).
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva Božjakovinu (drugi naziv za templare - božjaci), Glogovnicu, dio Gorske županije u Pokuplju, a u istočnoj Slavoniji Lješnicu, Rasašku i Našice. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su 1269. dobili Dubicu i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća templarskog reda 1312. godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su ivanovci.
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. [1]
U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, Ivan Kukuljević Sakcinski pozabavio se 25. veljače 1885. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu.