Razlika između inačica stranice »Aleksa Kokić«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obrisana 153 bajta ,  prije 8 godina
bez sažetka
m (Uklonjena promjena suradnika 93.87.189.118, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Chvrka)
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[proza|prozni]] i pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, te [[esej]]ist i [[publicist]]. Prevodio je sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. Osnovno školovanje završio je u rodnom gradu, a srednju školu u [[Travnik]]u, gdje je išao u [[isusovci|isusovačku]] gimnaziju. Studirao je [[bogoslovlje]] u [[Zagreb]]u. Za svećenika ga je zaredio biskup [[Lajčo Budanović]]. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka. Ubrzo se ponovono odlučuje za studij, ovog puta [[slavistika|slavistike]]. Smrt ga je snašla u 27. godini života, na odsluženju vojnog roka.
 
U Kokićevu književnom radu, posebice njegovu pjesništvu, dominira neskrivena ljubav prema [[Bačka|bačkom]] krajobrazu («ravnici i zlatnim klasovima») i stanovnicima [[ravnica|ravnice]], s naglašenim osjećanjem za njihove socijalne, nacionalne, svjetonazorske i druge probleme. Zbirka ''Srebrno klasje'' je upravo time prožeta. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su ''Asiški svetac među siromasima'', ''Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima'', ''Da se narodi smire'', ''Isuse, i sam si radnik bio'', ''Orači'', ''Tri susreta s malim beskućnikom'', ''Tuga našeg šora u ljetno veče'', ''Dani prije žetve''. Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je i sam pripadao.<ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref> O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «<tt>'''Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti'''</tt>» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.
 
== Djela==
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije i proze bunjevačkih [[Hrvati|Hrvata]] iz 1971., sastavljača [[Geza Kikić|Geze Kikića]], u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].
 
* ''Klasovi pjevaju'', (1936.)
* ''Slikovnica kršćanskog nauka'' (1939.)
* ''Srebrno klasje'', zbirka pjesama, (1962.)
* '' Prvjenci'', zbirka pjesama, Subotica, (2011.)
 
{{==Izvori}}==
Bio je žestoki pristaša hrvatstva [[Bunjevci|Bunjevaca]], kojima je i sam pripadao.<ref name="Radio-Subotica">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=8&pid=93 Radio-Subotica] Donesen nastavni program «Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture», 23. srpnja 2007. </ref> O tome svjedoče i njegovi stihovi u pjesmi «<tt>'''Hrvati bili smo uvijek - Hrvati odsad biti'''</tt>» na ploči u Subotici postavljenoj povodom 250. obljetnice doseljenja bunjevačkih Hrvata.
 
== Izvori i reference ==
{{Izvori}}
*[[Geza Kikić]], ''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Geza Kikić]], ''Antologija poezije bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
*[[Matija Evetović]], ''Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata'', Subotica, 2010.
 
 
== Vanjske poveznice ==
== Reference ==
{{Izvori}}
 
*[http://www.ffdi.hr/~gvilov/meni/prilozi/aleksa_kokic.htm Na stranicama za duhovna zvanja Subotičke biskupije]
*[http://www.zvonik.org.yu/701/ZV04.html Zvonik br. 701] Pjesniku mirisnih njiva
Anonimni suradnik

Navigacijski izbornik