Franjo Gregurić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: sr:Фрањо Грегурић
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: io:Franjo Gregurić, oc:Franjo Gregurić
Redak 45: Redak 45:
[[de:Franjo Gregurić]]
[[de:Franjo Gregurić]]
[[en:Franjo Gregurić]]
[[en:Franjo Gregurić]]
[[io:Franjo Gregurić]]
[[oc:Franjo Gregurić]]
[[pl:Franjo Gregurić]]
[[pl:Franjo Gregurić]]
[[sl:Franjo Gregurić]]
[[sl:Franjo Gregurić]]

Inačica od 20. rujna 2012. u 03:25

Franjo Gregurić
Franjo Gregurić

3. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
17. srpnja 1991. – 12. kolovoza 1992.
Predsjednik Franjo Tuđman
Prethodnik Josip Manolić
Nasljednik Hrvoje Šarinić
Potpredsjednik vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
8. studenog 1990. – 17. srpnja 1991.
Rođenje 12. listopada 1939., Lobor, Hrvatska
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica

Franjo Gregurić (Lobor, 12. listopada 1939.), hrvatski političar, treći predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Prije 1990-te bio je zaposlen na rukovodećim mjestima u državnom poduzeću Astra.

17. srpnja 1991., kao člana HDZ-a, predsjednik Franjo Tuđman postavio ga je za predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Kad je preuzeo dužnost predsjednika Vlade, Hrvatska se nalazila u teškoj situaciji. Iako je 25. lipnja 1991. donijela Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je odgodila njezine pravne učinke zbog tromjesečnog moratorija međunarodne zajednice, stoga nije bila međunarodno priznata kao samostalna država. U tzv. Krajini izbili su nemiri pobunjenih Srba. Nekoliko tjedana kasnije, nakon nekoliko neuspjeha još neiskusne Hrvatske vojske, u Vladu su ušli i članovi drugih političkih stranaka zastupljenih u Saboru (osim HSP-a). Ta Vlada kasnije je bila poznata i kao Vlada nacionalnog jedinstva.

Za vrijeme mandata Gregurićeve vlade, Hrvatska je se konačno osamostalila (Odluka Sabora od 8. listopada 1991.), a 15. siječnja 1992. priznata je od strane međunarodne zajednice. U veljači 1992., vlada nacionalnog jedinstva počela se raspadati. Najprije ju je napustio Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, iz protesta što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima, a za uzvrat je tražila njihovo priznanje hrvatskog suvereniteta. Budišinu odluku slijedili su i predstavnici drugih stranaka osim HDZ-a. Do kraja njegovog mandata Gregurićevu Vladu ponovno su popunili ministri iz HDZ-a.

Nakon parlamentarnih izbora 1992. godine postao je zastupnikom u Saboru. Obnašao je i dužnost predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice