Hrvatska stranka (1905.): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
'''Hrvatska stranka''' nastala je [[1905.]], u Dalmaciji, spajanjem [[Narodna hrvatska stranka|Narodne (hrvatske) stranke]] i [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranke prava]], što je bila posljedica ujedinjenja [[Stranka prava|Stranke prava]] i [[Neovisna narodna stranka|Neovisne narodne stranke]] u Banskoj Hrvatskoj, [[1903.]] godine, čime je tamo nastala [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatska stranka prava]].
'''Hrvatska stranka''' nastala je [[1905.]], u Dalmaciji, spajanjem [[Narodna hrvatska stranka|Narodne (hrvatske) stranke]] i [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranke prava]], što je bila posljedica ujedinjenja [[Stranka prava|Stranke prava]] i [[Neovisna narodna stranka|Neovisne narodne stranke]] u Banskoj Hrvatskoj, [[1903.]] godine, čime je tamo nastala [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatska stranka prava]].


Prvaci su bili [[Pero Čingrija]], [[Ante Trumbić]] i [[Frano Supilo]]. Glavni cilj Stranke bilo je zalaganje za [[Politika novoga kursa|politiku novoga kursa]],a u programu je stajalo: "Hrvati i Srbi su jedan narod po krvi i jeziku, spojeni nerazdruživo zemljištem, na kojem stanuju..." Time je Hrvatska stranka otvoreno stala na [[jugoslavenstvo|jugoslavensko stajalište]], a dr. Ante Trumbić i Fran Supilo odbacili su svaku svezu s izvornim pravaštvom. Poslije se je zalagala za [[trijalizam]] i ujedinjenje hrvatskih i slovenskih prostora unutar Monarhije, uz oslon na [[beč]]ki dvor, što je bila politika [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]] u Banskoj Hrvatskoj, dok se je Hrvatska stranka prava više oslanjala na ugarsku vladu, protiv Beča. Pojava austrofilstva je bila posljedica priljeva i primanja članstva [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] u Hrvatsku starnku, što je rezultiralo odvajanjem jedne skupine. To je bilo [[28. rujna]] [[1908.]] kad se od većine bivših pristaša Hrvatske stranke iz iz dubrovačkog i korčulanskog kotara odvojilo i formiralo u Dubrovniku [[Samostalna organizacija Hrvatske stranke|Samostalnu organizacije Hrvatske stranke]]; [[Pero Čingrija]] je bio predsjednikom, [[Roko Arneri]] potpredsjednikom, a tajnikom [[Milorad Medini]].<ref name="Depolo">[http://hrcak.srce.hr/file/18171 Anali Dubrovnik 36 (1998.)] Pero Depolo: Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio) </ref> Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma [[politika novog kursa|politike novog kursa]] u Dalmaciji.<ref name="Depolo"/>
Prvaci su bili [[Pero Čingrija]], [[Ante Trumbić]] i [[Frano Supilo]]. Glavni cilj Stranke bilo je zalaganje za [[Politika novoga kursa|politiku novoga kursa]],a u programu je stajalo: "Hrvati i Srbi su jedan narod po krvi i jeziku, spojeni nerazdruživo zemljištem, na kojem stanuju..." Time je Hrvatska stranka otvoreno stala na [[jugoslavenstvo|jugoslavensko stajalište]], a dr. Ante Trumbić i Fran Supilo odbacili su svaku svezu s izvornim pravaštvom. Poslije se je zalagala za [[trijalizam]] i ujedinjenje hrvatskih i slovenskih prostora unutar Monarhije, uz oslon na [[beč]]ki dvor, što je bila politika [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]] u Banskoj Hrvatskoj, dok se je Hrvatska stranka prava više oslanjala na ugarsku vladu, protiv Beča. Pojava austrofilstva je bila posljedica priljeva i primanja članstva [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] u Hrvatsku stranku, što je rezultiralo odvajanjem jedne skupine. To je bilo [[28. rujna]] [[1908.]] kad se od većine bivših pristaša Hrvatske stranke iz iz dubrovačkog i korčulanskog kotara odvojilo i formiralo u Dubrovniku [[Samostalna organizacija Hrvatske stranke|Samostalnu organizacije Hrvatske stranke]]; [[Pero Čingrija]] je bio predsjednikom, [[Roko Arneri]] potpredsjednikom, a tajnikom [[Milorad Medini]].<ref name="Depolo">[http://hrcak.srce.hr/file/18171 Anali Dubrovnik 36 (1998.)] Pero Depolo: Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio) </ref> Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma [[politika novog kursa|politike novog kursa]] u Dalmaciji.<ref name="Depolo"/>


No za razliku od Čiste stranke prava, političari Hrvatske stranke su ujedno zdušno radili i na mogućemu općem južnoslavenskom ujedinjenju, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom, što se je i ostvarilo. To su također činili i prvaci Hrvatske stranke prava.
No za razliku od Čiste stranke prava, političari Hrvatske stranke su ujedno zdušno radili i na mogućemu općem južnoslavenskom ujedinjenju, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom, što se je i ostvarilo. To su također činili i prvaci Hrvatske stranke prava.

Inačica od 23. rujna 2012. u 17:33

Hrvatska stranka nastala je 1905., u Dalmaciji, spajanjem Narodne (hrvatske) stranke i Stranke prava, što je bila posljedica ujedinjenja Stranke prava i Neovisne narodne stranke u Banskoj Hrvatskoj, 1903. godine, čime je tamo nastala Hrvatska stranka prava.

Prvaci su bili Pero Čingrija, Ante Trumbić i Frano Supilo. Glavni cilj Stranke bilo je zalaganje za politiku novoga kursa,a u programu je stajalo: "Hrvati i Srbi su jedan narod po krvi i jeziku, spojeni nerazdruživo zemljištem, na kojem stanuju..." Time je Hrvatska stranka otvoreno stala na jugoslavensko stajalište, a dr. Ante Trumbić i Fran Supilo odbacili su svaku svezu s izvornim pravaštvom. Poslije se je zalagala za trijalizam i ujedinjenje hrvatskih i slovenskih prostora unutar Monarhije, uz oslon na bečki dvor, što je bila politika Čiste stranke prava u Banskoj Hrvatskoj, dok se je Hrvatska stranka prava više oslanjala na ugarsku vladu, protiv Beča. Pojava austrofilstva je bila posljedica priljeva i primanja članstva Narodne hrvatske stranke u Hrvatsku stranku, što je rezultiralo odvajanjem jedne skupine. To je bilo 28. rujna 1908. kad se od većine bivših pristaša Hrvatske stranke iz iz dubrovačkog i korčulanskog kotara odvojilo i formiralo u Dubrovniku Samostalnu organizacije Hrvatske stranke; Pero Čingrija je bio predsjednikom, Roko Arneri potpredsjednikom, a tajnikom Milorad Medini.[1] Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma politike novog kursa u Dalmaciji.[1]

No za razliku od Čiste stranke prava, političari Hrvatske stranke su ujedno zdušno radili i na mogućemu općem južnoslavenskom ujedinjenju, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom, što se je i ostvarilo. To su također činili i prvaci Hrvatske stranke prava.

Medijsko pokriće te stranke su 1908. godine bile Trumbićeve dnevne novine Velebit, prvi dnevni list na hrvatskom u Splitu uopće[2].

Literatura

  • Dr. Ivo Perić: Hrvatska i svijet u XX. stoljeću, Zagreb, 1995.

Izvori

  1. a b Anali Dubrovnik 36 (1998.) Pero Depolo: Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio)
  2. 100 godina Sveučilišne knjižnice u Splitu Zbornik, str. 131