Kojiki: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rikovers (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Rikovers (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 48: Redak 48:
| doi =
| doi =
| isbn = 4-09-658001-5 }}
| isbn = 4-09-658001-5 }}

[[Kategorija:Kronika]]
[[Kategorija:Povijest Japana]]

[[ar:كوجيكي]]
[[be:Кодзікі]]
[[bg:Коджики]]
[[ca:Kojiki]]
[[cs:Kodžiki]]
[[de:Kojiki]]
[[es:Kojiki]]
[[eo:Koĝiki]]
[[fa:کوجیکی]]
[[fr:Kojiki]]
[[ko:고사기]]
[[hy:Կոձիկի]]
[[id:Kojiki]]
[[it:Kojiki]]
[[he:קוג'יקי]]
[[ka:კოძიკი]]
[[lt:Kodžiki]]
[[hu:Kodzsiki]]
[[ms:Kojiki]]
[[nl:Kojiki]]
[[ja:古事記]]
[[no:Kojiki]]
[[pl:Kojiki]]
[[pt:Kojiki]]
[[ro:Kojiki]]
[[ru:Кодзики]]
[[simple:Kojiki]]
[[sk:Kodžiki]]
[[sr:Коџики]]
[[sh:Kodžiki]]
[[fi:Kojiki]]
[[sv:Kojiki]]
[[tl:Kojiki]]
[[tr:Kojiki]]
[[uk:Кодзікі]]
[[vi:Kojiki]]
[[zh:古事記]]

Inačica od 24. rujna 2012. u 22:43

Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.

Kojiki (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, u doslovnom prijevodu na hrvatski Drevni spisi) je najstarija sačuvana japanska kronika. Potječe iz 8. stoljeća iz razdoblja od 712. godine (5. godina razdoblja Wadōa). Događaje je u toj kronici zapisivao Ō no Yasumaro po narudžbi carice Gemmei.[1]

Kojiki je zbirka mitova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te Kamijem. Zajedno s kronikom Nihon Shokijem (Povijest Japana), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća šintoističkih obreda i mitova, među ostalim obred pročišćenja misogi.[2][3][4][5]

Vidi

Izvori

  1. Habersetzer, Gabrielle & Roland. 2004. Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient. Amphora. str. 380. ISBN 2-85180-660-2
  2. Reader, Ian. 2008. Simple Guides: Shinto. Kuperard. str. 33.,60. ISBN 1-85733-433-7
  3. Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.
  4. Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)
  5. Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.

Literatura