Kojiki: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2+) (robot Dodaje: en:Kojiki
Rikovers (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 7: Redak 7:


Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani u obliki [[kineski jezik|kineskog]] uz veliku primjesu japanskih elemenata, pjesme su pisane [[kinesko pismo|kineskim znakovima]] koji služe samo za označavanje zvukova. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se ''[[man'yōgana]]''. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom [[Yamato, pokrajina|pokrajine Yamatoa]] kojim se je govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva ''Jōdai Nihongo'' (doslovno na hrvatski: "[[japanski jezik]] gornjeg doba"). U anglosaksonskoj literaturi ovaj se jezik naziva [[starojapanski jezik|starojapanskim]].
Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani u obliki [[kineski jezik|kineskog]] uz veliku primjesu japanskih elemenata, pjesme su pisane [[kinesko pismo|kineskim znakovima]] koji služe samo za označavanje zvukova. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se ''[[man'yōgana]]''. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom [[Yamato, pokrajina|pokrajine Yamatoa]] kojim se je govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva ''Jōdai Nihongo'' (doslovno na hrvatski: "[[japanski jezik]] gornjeg doba"). U anglosaksonskoj literaturi ovaj se jezik naziva [[starojapanski jezik|starojapanskim]].

Po Kojikiju se zove [[mali planet]] iz [[asteroidnog pojasa]] u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] [[5454 Kojiki]].


== Vidi ==
== Vidi ==

Inačica od 1. listopada 2012. u 16:46

Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.

Kojiki (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: Drevni spisi) je najstarija sačuvana japanska kronika. Potječe iz 8. stoljeća iz razdoblja od 712. godine (5. godina razdoblja Wadōa). Događaje je u toj kronici zapisivao Ō no Yasumaro po narudžbi carice Gemmei.[1]

Kojiki je zbirka mitova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te kamijem. Zajedno s kronikom Nihon Shokijem (Povijest Japana), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća šintoističkih obreda i mitova, među ostalim obred pročišćenja misogi.[2][3][4][5]

Kronika se dijeli na tri dijela: gornji (Kamitsumaki), srednji (Nakatsumaki) i donji namot (Shimotsumaki).

Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani u obliki kineskog uz veliku primjesu japanskih elemenata, pjesme su pisane kineskim znakovima koji služe samo za označavanje zvukova. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se man'yōgana. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom pokrajine Yamatoa kojim se je govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva Jōdai Nihongo (doslovno na hrvatski: "japanski jezik gornjeg doba"). U anglosaksonskoj literaturi ovaj se jezik naziva starojapanskim.

Po Kojikiju se zove mali planet iz asteroidnog pojasa u Sunčevu sustavu 5454 Kojiki.

Vidi

Izvori

  1. Habersetzer, Gabrielle & Roland. 2004. Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient. Amphora. str. 380. ISBN 2-85180-660-2
  2. Reader, Ian. 2008. Simple Guides: Shinto. Kuperard. str. 33.,60. ISBN 1-85733-433-7
  3. Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.
  4. Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)
  5. Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.

Literatura