Pobuna na brodu Bounty: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kakav pukovnik?
Chobot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: ko:바운티 호의 반란
Redak 25: Redak 25:
{{Link FA|uk}}
{{Link FA|uk}}
{{Link GA|uk}}
{{Link GA|uk}}

[[cs:Vzpoura na Bounty]]
[[cs:Vzpoura na Bounty]]
[[da:Mytteriet på Bounty]]
[[da:Mytteriet på Bounty]]
Redak 30: Redak 31:
[[en:Mutiny on the Bounty]]
[[en:Mutiny on the Bounty]]
[[fr:Mutinerie de la Bounty]]
[[fr:Mutinerie de la Bounty]]
[[it:Ammutinamento del Bounty]]
[[he:המרד על הבאונטי]]
[[he:המרד על הבאונטי]]
[[hu:Lázadás a Bountyn]]
[[hu:Lázadás a Bountyn]]
[[nl:Muiterij op de Bounty]]
[[it:Ammutinamento del Bounty]]
[[ja:バウンティ号の反乱]]
[[ja:バウンティ号の反乱]]
[[ko:바운티 호의 반란]]
[[nl:Muiterij op de Bounty]]
[[no:Mytteriet på Bounty]]
[[no:Mytteriet på Bounty]]
[[pt:O Grande Motim]]
[[pt:O Grande Motim]]

Inačica od 31. listopada 2012. u 05:11

Ovo je glavno značenje pojma Pobuna na brodu Bounty. Za druga značenja pogledajte Pobuna na brodu Bounty (razdvojba).
Karta putovanja HMS Bountyja u Tihom oceanu od 1788.–1790. god.

██ Putovanje na Tahiti i do mjesta pobune 28. travnja 1789.

██ Kretanje Bountyja nakon pobune, pod zapovjedništvom F. Christiana

██ Putovanje Blighova čamca do Coupanga na Timoru

Pobuna na brodu Bounty je bila pobuna na brodu britanske kraljevske mornarice HMS Bounty 28. travnja 1789. godine. Pobunu je predvodio prvi časnik Fletcher Christian protiv zapovjednika, kapetana Williama Bligha. Prema svemu sudeći, mornari su bili privučeni idiličnim životom na pacifičkom otoku Tahitiju i dodatno motivirani oštrim tretmanom kapetana.

Osamnaest pobunjenika je ostavilo kapetana Bligha u malom brodskom čamcu s osamnaest vjernih mornara da plutaju otvorenim morem. Pobunjenici su se potom podijelili i naselili Tahiti ili otok Pitcairn gdje su spalili Bounty kako bi izbjegli otkrivanje i sprječili napuštanje otoka.

Bligh je upravljao 7 metarskim čamcem otvorenim morem tijekom 47 dana zapadno do Timora u nizozemskoj istočnoj Indiji, opremljen samo kvadrantom i džepnim satom, bez karte ili kompasa. Zabilježio je udaljenost od 3618 nautičkih milja (6710 km). Potom se vratio u Veliku Britaniju i prijavio pobunu Admiralitetu 15. ožujka 1790. god., 2 godine i 11 tjedana nakon dana pobune.

Britanska vlada je poslala brod HMS Pandoru da uhiti pobunjenike. Pandora je 23. ožujka 1791. god. stigla na Tahiti gdje su odmah uhićena četvorica pobunjenika s Bountyja, te još desetorica u roku od nekoliko tjedana. Njih četrnaestorica su bili zatočeni u improviziranoj ćeliji na palubi Pandore. Na povratku Pandora se nasukala na Velikom koraljnom grebenu 29. kolovoza 1791., s gubitkom od 31 člana posade i četiri zatvorenika. Preživjelih deset zatvorenika su na kraju vraćeni u Englesku i osuđeni na pomorskom sudu.

Potomci nekih od pobunjenika, kao što su John Williams i John Adams (Alexander Smith), i Tahićana (npr. Maimiti i Thursday October Christian) još uvijek žive na Pitcairnovom otoku.

Pobuni na brodu Bounty je posvećeno nekoliko knjiga, filmova i popularnih pjesama.

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pobuna na brodu Bounty
  • William Bligh, [A Voyage to the South Sea, undertaken by command of His Majesty, for the purpose of conveying the bread-fruit tree to the West Indies, in His Majesty's Ship the Bounty, commanded by Lieutenant William Bligh], 1792., Projekt Gutenberg
  • Rosalind Amelia Young, Mutiny of the Bounty and the story of Pitcairn Island,: 1790-1894, 1894. (2003.), University Press of the Pacific ISBN 1-4102-0846-X
  • Caroline Alexander, The Bounty: The True Story of the Mutiny on the Bounty, 2004., Harper Perennial, London ISBN 0-00-653246-2

Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link GA