Množina: razlika između inačica
dodan izvor |
m Uklonjena promjena suradnika Artus, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Luckas-bot |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Množina''' je [[Gramatika|gramatički]] oblik koji označava količinu predmeta, pojmova, bića ili pojava veću od jedan, dok se u slovenskom jeziku upotrebljava za riječi veće od dva. Danas je, uz [[jednina|jedninu]], u većini [[indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]] jedini gramatički broj. U nekim jezicima se sufiks dodaje u rečenici kada se "pokazuje" da je neka/neke riječ/riječi u množini. Primjer je [[engleski jezik]] u kojem se riječima koje su u množini dodaje ''s'' (uglavnom), katkad i ''es'', pa čak i ''ies'', npr. ''dolar'' je riječ u jednini, a ''dolar'''''s''''' je riječ u množini. |
'''Množina''' je [[Gramatika|gramatički]] oblik koji označava količinu predmeta, pojmova, bića ili pojava veću od jedan, dok se u slovenskom jeziku upotrebljava za riječi veće od dva. Danas je, uz [[jednina|jedninu]], u većini [[indoeuropski jezici|indoeuropskih jezika]] jedini gramatički broj. U nekim jezicima se sufiks dodaje u rečenici kada se "pokazuje" da je neka/neke riječ/riječi u množini. Primjer je [[engleski jezik]] u kojem se riječima koje su u množini dodaje ''s'' (uglavnom), katkad i ''es'', pa čak i ''ies'', npr. ''dolar'' je riječ u jednini, a ''dolar'''''s''''' je riječ u množini. |
||
Svi europski jezici imaju množinu. U nekim jezicima, kao što su [[arapski]] ili [[hebrejski]], postoje neobične tvrbe, a to su: nular (ništa ili nula objekata), trijal (tri objekta) |
Svi europski jezici imaju množinu. U nekim jezicima, kao što su [[arapski]] ili [[hebrejski]], postoje neobične tvrbe, a to su: nular (ništa ili nula objekata), trijal (tri objekta) i paukal (nekoliko objekata). Većina svjetskih govornika upotrebljava jednostavnu tvorbu množine. |
||
Neki jezici nemaju množinu. U njih se podrazumijevaju japanski, korejski i kineski jezik, ali i ostali istočnoazijski jezici. |
Neki jezici nemaju množinu. U njih se podrazumijevaju japanski, korejski i kineski jezik, ali i ostali istočnoazijski jezici. |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
*U školama Hrvatske većina učenika uči [[engleski]], [[njemački]] i [[talijanski jezik]]. |
*U školama Hrvatske većina učenika uči [[engleski]], [[njemački]] i [[talijanski jezik]]. |
||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
<!-- množina uz brojeve 5 i veće, neodređena množina, imenice koje se ponašaju jedninski, a označavaju mnoštvo --> |
<!-- množina uz brojeve 5 i veće, neodređena množina, imenice koje se ponašaju jedninski, a označavaju mnoštvo --> |
||
Inačica od 16. studenoga 2012. u 09:59
Množina je gramatički oblik koji označava količinu predmeta, pojmova, bića ili pojava veću od jedan, dok se u slovenskom jeziku upotrebljava za riječi veće od dva. Danas je, uz jedninu, u većini indoeuropskih jezika jedini gramatički broj. U nekim jezicima se sufiks dodaje u rečenici kada se "pokazuje" da je neka/neke riječ/riječi u množini. Primjer je engleski jezik u kojem se riječima koje su u množini dodaje s (uglavnom), katkad i es, pa čak i ies, npr. dolar je riječ u jednini, a dolars je riječ u množini.
Svi europski jezici imaju množinu. U nekim jezicima, kao što su arapski ili hebrejski, postoje neobične tvrbe, a to su: nular (ništa ili nula objekata), trijal (tri objekta) i paukal (nekoliko objekata). Većina svjetskih govornika upotrebljava jednostavnu tvorbu množine.
Neki jezici nemaju množinu. U njih se podrazumijevaju japanski, korejski i kineski jezik, ali i ostali istočnoazijski jezici. U hrvatskom jeziku, riječi koje označavaju množinu obično se označavaju slovom i ili e (u rečenici se javljaju slučajevi množine koja počinje s dužim a) na kraju riječi:
- tipkovnice
- mačke
- kalendari
- U školama Hrvatske većina učenika uči engleski, njemački i talijanski jezik.