Istarsko dvoglasno pjevanje: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
[[Datoteka:Sopile.JPG|mini|<center>[[Sopile]] na kojima se prati Istarsko dvoglasno pjevanje]]
|ime baštine = Dvoglasno pjevanje i sviranje po istarskoj ljestvici
|slika = Sopile.JPG
|godina = 2009.
|regija = Europa i Sjeverna Amerika
|id = 00231
|ugroženost = -
|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/RL/00231
|država = {{ZD+X/H|HRV}}
}}
'''Istarsko dvoglasno pjevanje''' je [[hrvatska kulturna baština]] [[folklor]]nog [[pjevanje|pjevanja]] uz pratnju narodnih instrumenata koji sviraju po [[istarska ljestvica|istarskoj ljestvici]]. Napjevi se izvode dakle dvoglasno, ali u netemperiranim intervalima (malo manji od male terce ili malo veći od velike sekste). Predtakt ukazuje na vođicu u donjem glasu koja se pjeva samo u kadenci (kraju napjeva). Koristi se ne samo u [[Istra|Istri]], nego i na [[Kvarner]]u, [[kvarnerski otoci|kvarnerskim otocima]] i još nekim kvarnerskim mjestima.
'''Istarsko dvoglasno pjevanje''' je [[hrvatska kulturna baština]] [[folklor]]nog [[pjevanje|pjevanja]] uz pratnju narodnih instrumenata koji sviraju po [[istarska ljestvica|istarskoj ljestvici]]. Napjevi se izvode dakle dvoglasno, ali u netemperiranim intervalima (malo manji od male terce ili malo veći od velike sekste). Predtakt ukazuje na vođicu u donjem glasu koja se pjeva samo u kadenci (kraju napjeva). Koristi se ne samo u [[Istra|Istri]], nego i na [[Kvarner]]u, [[kvarnerski otoci|kvarnerskim otocima]] i još nekim kvarnerskim mjestima.


Redak 15: Redak 24:
Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, no, unisono završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo (ovu karakteristiku možemo svakako uočiti i kod stila ''[[bugarenje]]'' bez obzira što se donja dionica dodatno spusti za sekundu ili malu tercu). Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta.
Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, no, unisono završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo (ovu karakteristiku možemo svakako uočiti i kod stila ''[[bugarenje]]'' bez obzira što se donja dionica dodatno spusti za sekundu ili malu tercu). Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta.


Tipični instrumenti koji prate ovo pjevanje su [[sopile]] (koje se sviraju u paru), [[gajde]], [[flauta]] i [[frula]] [[tambura]]. Nastalo je nekoliko stilova pjevanja u različitim krajevima, tako npr. u ''[[kanat]]u'' drugi glas je zamijenjen malim sopilama, a u ''[[tarankanje|tarankanju]]'' riječi su zamijenjene slogovima (najčešće ta-na-na, ta-ra-ran, i sl.) koji imitiraju zvuk frule.<ref>[http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011&RL=00231 Dvoglasno pjevanje istarske ljestvice] na UNESCO-vim službenim stranicama {{en icon}}</ref>
Tipični instrumenti koji prate ovo pjevanje su [[sopile]] (koje se sviraju u paru, slika desno), [[gajde]], [[flauta]] i [[frula]] [[tambura]]. Nastalo je nekoliko stilova pjevanja u različitim krajevima, tako npr. u ''[[kanat]]u'' drugi glas je zamijenjen malim sopilama, a u ''[[tarankanje|tarankanju]]'' riječi su zamijenjene slogovima (najčešće ta-na-na, ta-ra-ran, i sl.) koji imitiraju zvuk frule.<ref>[http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011&RL=00231 Dvoglasno pjevanje istarske ljestvice] na UNESCO-vim službenim stranicama {{en icon}}</ref>


Dugo su bili neuspješni pokušaji Ministarstva kulture RH da se dvoglasje zaštiti pri [[UNESCO]]-u kao [[nematerijalna kulturna baština]] ([[http://www.unesco.org/culture/ich/doc/src/00231-community_consent.pdf]]) jer se štite oblici korištenja ljestvice, a ne sama ljestvica čija je osnovna znamenitost odmak od uobičajene temperacije. Akustički je neistražena i brzo nestaje pod utjecajem talijanske glazbe i masovnih medija.
Dugo su bili neuspješni pokušaji Ministarstva kulture RH da se dvoglasje zaštiti pri [[UNESCO]]-u kao [[nematerijalna kulturna baština]] ([[http://www.unesco.org/culture/ich/doc/src/00231-community_consent.pdf]]) jer se štite oblici korištenja ljestvice, a ne sama ljestvica čija je osnovna znamenitost odmak od uobičajene temperacije. Akustički je neistražena i brzo nestaje pod utjecajem talijanske glazbe i masovnih medija.

Inačica od 19. studenoga 2012. u 13:59

Dvoglasno pjevanje i sviranje po istarskoj ljestvici
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Dvoglasno pjevanje i sviranje po istarskoj ljestvici
Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00231

Istarsko dvoglasno pjevanje je hrvatska kulturna baština folklornog pjevanja uz pratnju narodnih instrumenata koji sviraju po istarskoj ljestvici. Napjevi se izvode dakle dvoglasno, ali u netemperiranim intervalima (malo manji od male terce ili malo veći od velike sekste). Predtakt ukazuje na vođicu u donjem glasu koja se pjeva samo u kadenci (kraju napjeva). Koristi se ne samo u Istri, nego i na Kvarneru, kvarnerskim otocima i još nekim kvarnerskim mjestima.

Istarska ljestvica: |D |C# D E F G G# |

|H#|C H C# D E F |

Prvi ga je opisao Ivan Matetić Ronjgov 1925. godine u svojim radovima O istarskoj ljestvici i O bilježenju istarskih popijevki, da bi tome godinu dana kasnije dodao raspravu Još o bilježenju istarskih popijevki. Njegova vokalna djela nastala su kasnije.

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja kompleksan je stil folklorne glazbe koja se temelji na dvoglasju netemperiranih tonskih odnosa te karakterističnoj boji tona koji se kod vokalne glazbe postiže snažnim pjevanjem dijelomice kroz nos.[1] Neobični intervalski razmaci unutar ljestvice rezultiraju neobičnim intervalima u dvoglasju, bliskima terci ili seksti. Osnovni oblik ljestvice ima okvir čistoga intervala kvinte, a oblik ljestvice koji se koristi u Puli i okolici ima okvir male sekste.

Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, no, unisono završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo (ovu karakteristiku možemo svakako uočiti i kod stila bugarenje bez obzira što se donja dionica dodatno spusti za sekundu ili malu tercu). Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta.

Tipični instrumenti koji prate ovo pjevanje su sopile (koje se sviraju u paru, slika desno), gajde, flauta i frula tambura. Nastalo je nekoliko stilova pjevanja u različitim krajevima, tako npr. u kanatu drugi glas je zamijenjen malim sopilama, a u tarankanju riječi su zamijenjene slogovima (najčešće ta-na-na, ta-ra-ran, i sl.) koji imitiraju zvuk frule.[2]

Dugo su bili neuspješni pokušaji Ministarstva kulture RH da se dvoglasje zaštiti pri UNESCO-u kao nematerijalna kulturna baština ([[1]]) jer se štite oblici korištenja ljestvice, a ne sama ljestvica čija je osnovna znamenitost odmak od uobičajene temperacije. Akustički je neistražena i brzo nestaje pod utjecajem talijanske glazbe i masovnih medija.

God. 2009. Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici je upisano na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Ova tradicija je još uvijek živa i dio svakodnevnog života Istre i Hrvatskog primorja, te se često izvodi na svadbama, javnim i obiteljskim okupljanima i vjerskim službama. Tako postoji oko stotinjak izvrsnih pjevača i desetine izrađivača instrumenata koji su ovu tradiciju baštinili od svojih predaka. Danas su većinom povezani u amaterska folklorna društva, raširena u cijelom području gdje se izvodi.

Izvori

  1. ↑ Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske
  2. ↑ Dvoglasno pjevanje istarske ljestvice na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.)

Poveznice

Vanjske poveznice

v • u
Svjetska baština u Hrvatskoj
Kulturna baština (8)
Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Dubrovnik (1979.) • Katedrala sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Hrvatska zastava
Prirodna baština (2)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.) • Plitvička jezera (1979.)
Nematerijalna
svjetska baština (22)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo (2011.) • Ojkanje (2010.) • Pljočkanje5) (2022.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo6) (2021.) • Suhozid7) (2018.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Tradicija uzgoja lipicanaca8) (2022.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Transhumanca (2023.) 6)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Istarsko_dvoglasno_pjevanje&oldid=3762077"