Vokativ: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m malo presloženo
m gdje je prilog mjesta. navesci su oznaka stila i proizvoljni su. valjda znam koristiti damn naveske. i vokativ. i sve. a slovenski jezik nema veze s ovime. nikakve.
Redak 15: Redak 15:
Vokativ je "peti" [[padež]] u [[hrvatski jezik|standardnom hrvatskom jeziku]]. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio [[rečenica|rečenice]] pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja [[zarez]]om.
Vokativ je "peti" [[padež]] u [[hrvatski jezik|standardnom hrvatskom jeziku]]. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio [[rečenica|rečenice]] pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja [[zarez]]om.
<br>
<br>




===Uloga===
===Uloga===
Redak 26: Redak 28:
* dozivanja
* dozivanja
:''Hej, <b>Ivane!</b> - poviče za njim''.
:''Hej, <b>Ivane!</b> - poviče za njim''.



Različiti '''osjećaji i osobni stav''' prema sugovorniku:
Različiti '''osjećaji i osobni stav''' prema sugovorniku:
Redak 39: Redak 42:
* bliskost
* bliskost
:''O, <b>draga moja</b>, da sam samo znao!''
:''O, <b>draga moja</b>, da sam samo znao!''




===Zamjena vokativa i nominativa===
===Zamjena vokativa i nominativa===
Redak 49: Redak 54:
:''Il još gori brđanski '''hajduče'''.''
:''Il još gori brđanski '''hajduče'''.''



U [[kajkavsko narječje|kajkavskome narječju]] i [[Zagreb|zagrebačkom]] govoru česta je uporaba [[nominativ]]a umjesto vokativa (također, [[slovenski jezik|slovenski]] nema vokativ); to je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku, gdje se za dozive se <u>mora</u> koristiti vokativ.
U [[kajkavsko narječje|kajkavskome narječju]] i [[Zagreb|zagrebačkome]] govoru česta je uporaba [[nominativ]]a umjesto vokativa što je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku u kojem se za dozive <u>mora</u> koristiti vokativ.
:<strike>''Marija, donesi mi knjigu!''</strike> - ''Marijo, donesi mi knjigu!''
:<strike>''Marija, donesi mi knjigu!''</strike> - ''Marijo, donesi mi knjigu!''
:<strike>''Boris, čuješ li ti to?''</strike> - ''Borise, čuješ li ti to?''
:<strike>''Boris, čuješ li ti to?''</strike> - ''Borise, čuješ li ti to?''




===Oblici vokativa===
===Oblici vokativa===
Redak 64: Redak 72:


* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.
* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.



* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'':
* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'':
: ''Mačko! Kućo! Pjesmo!''
: ''Mačko! Kućo! Pjesmo!''



* Imenice ''tetka'', ''ujna'' i ''strina'' imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na ''-o'':
* Imenice ''tetka'', ''ujna'' i ''strina'' imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na ''-o'':
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?''
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?''
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!''
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!''



* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
: ''Andrija! Nikola! Toma!''
: ''Andrija! Nikola! Toma!''



* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'':
* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'':
: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!''
: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!''



* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'':
* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'':
Redak 82: Redak 95:
: ''Kukavico! Kukavice!''
: ''Kukavico! Kukavice!''
: ''Izjelico! Izjelice!''
: ''Izjelico! Izjelice!''



* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'':
* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'':
: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!''
: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!''



* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'':
* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'':
: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!''
: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!''
:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične.
:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične.





{{hrvatski padeži}}
{{hrvatski padeži}}

Inačica od 27. rujna 2006. u 17:31

Vokativ (lat. vocare = zvati) naziv je za padež u nekim jezicima (uključujući hrvatski jezik) koji se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv. Zbog toga je vokativ izvan strukture rečenice i može se koristiti samostalno. Uz nominativ, vokativ je samostalan, nezavisan padež.


Vokativ u drugim jezicima

Povijesno, vokativ je postojao u indoeuropskom sustavu padeža i postojao je u latinskom, sanskrtu i starogrčkom jeziku. Iako je izgubljen u mnogim suvremenim jezicima, neki su ga sačuvali, npr. grčki jezik i slavenski jezici, suvremeni keltski jezici i među romanskim samo rumunjski.

Vokativ se također sreće kod nekih neindoeuropskih jezika, kao što su gruzijski, arapski, kineski i korejski jezik.


Vokativ u hrvatskome jeziku

Vokativ je "peti" padež u standardnom hrvatskom jeziku. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio rečenice pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja zarezom.


Uloga

Vokativ je padež:

  • oslovljavanja
Pravi si heroj, rođače!
  • obraćanja sugovorniku
U pravu si, Marice, ali poslušajmo što kolega želi reći.
  • dozivanja
Hej, Ivane! - poviče za njim.


Različiti osjećaji i osobni stav prema sugovorniku:

  • tepanje
Cvjetiću moj, opet si žalosna!
  • grdnja
Ne vraćaj se više, luđače!
  • preziranje
Eh ti, moržu jedan!'
  • čuđenje
Majko moja, kakvo je to stvorenje!
  • bliskost
O, draga moja, da sam samo znao!


Zamjena vokativa i nominativa

Poseban je slučaj pojave vokativa na mjestu nominativa, najčešće u usmenome narodnom pjesništvu. Tada vokativ nema funkciju obraćanja, nego dolazi iz metričkih i stilskih razloga pa se i ne odvaja zarezom.

Kada li ih okrijepio starče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Četa)
Knjigu piše od Kotara kneže. (Andrija Kačić Miošić, „Razgovor ugodni naroda slovinskoga”)
Misli jadan da je gorski vuče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Noćnik)
Il još gori brđanski hajduče.


U kajkavskome narječju i zagrebačkome govoru česta je uporaba nominativa umjesto vokativa što je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku u kojem se za dozive mora koristiti vokativ.

Marija, donesi mi knjigu! - Marijo, donesi mi knjigu!
Boris, čuješ li ti to? - Borise, čuješ li ti to?


Oblici vokativa

Ej, Marijo!
Oj, Majo!
Hej, Josipe!
Zdravo, Iva!
Dobar dan, gospodine!
Kako si, Ines?


  • Neka imena imaju vokativ istovjetan nominativu. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput Nives, Ines i Karmen u hrvatskome jeziku, većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.


  • Opće imenice uglavnom imaju nastavak -o:
Mačko! Kućo! Pjesmo!


  • Imenice tetka, ujna i strina imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na -o:
Tetka Ana, kad ćete nam doći?
Tetko jedna, baš si se uprljao!


  • Muška imena na -a uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
Andrija! Nikola! Toma!


  • Opće imenice na -ica imaju u vokativu nastavak -e:
Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!


  • Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak -o ili -e:
Varalico! Varalice!
Kukavico! Kukavice!
Izjelico! Izjelice!


  • Imena na -ica imaju nastavak -e:
Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!


  • Imenice na -ar mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na -u nego na -e:
Mornaru! Gospodaru! Ribaru!
Ista stvar vrijedi i za imenicu pastir i slične.