Vokativ: razlika između inačica
m malo presloženo |
m gdje je prilog mjesta. navesci su oznaka stila i proizvoljni su. valjda znam koristiti damn naveske. i vokativ. i sve. a slovenski jezik nema veze s ovime. nikakve. |
||
Redak 15: | Redak 15: | ||
Vokativ je "peti" [[padež]] u [[hrvatski jezik|standardnom hrvatskom jeziku]]. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio [[rečenica|rečenice]] pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja [[zarez]]om. |
Vokativ je "peti" [[padež]] u [[hrvatski jezik|standardnom hrvatskom jeziku]]. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio [[rečenica|rečenice]] pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja [[zarez]]om. |
||
<br> |
<br> |
||
===Uloga=== |
===Uloga=== |
||
Redak 26: | Redak 28: | ||
* dozivanja |
* dozivanja |
||
:''Hej, <b>Ivane!</b> - poviče za njim''. |
:''Hej, <b>Ivane!</b> - poviče za njim''. |
||
Različiti '''osjećaji i osobni stav''' prema sugovorniku: |
Različiti '''osjećaji i osobni stav''' prema sugovorniku: |
||
Redak 39: | Redak 42: | ||
* bliskost |
* bliskost |
||
:''O, <b>draga moja</b>, da sam samo znao!'' |
:''O, <b>draga moja</b>, da sam samo znao!'' |
||
===Zamjena vokativa i nominativa=== |
===Zamjena vokativa i nominativa=== |
||
Redak 49: | Redak 54: | ||
:''Il još gori brđanski '''hajduče'''.'' |
:''Il još gori brđanski '''hajduče'''.'' |
||
U [[kajkavsko narječje|kajkavskome narječju]] i [[Zagreb| |
U [[kajkavsko narječje|kajkavskome narječju]] i [[Zagreb|zagrebačkome]] govoru česta je uporaba [[nominativ]]a umjesto vokativa što je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku u kojem se za dozive <u>mora</u> koristiti vokativ. |
||
:<strike>''Marija, donesi mi knjigu!''</strike> - ''Marijo, donesi mi knjigu!'' |
:<strike>''Marija, donesi mi knjigu!''</strike> - ''Marijo, donesi mi knjigu!'' |
||
:<strike>''Boris, čuješ li ti to?''</strike> - ''Borise, čuješ li ti to?'' |
:<strike>''Boris, čuješ li ti to?''</strike> - ''Borise, čuješ li ti to?'' |
||
===Oblici vokativa=== |
===Oblici vokativa=== |
||
Redak 64: | Redak 72: | ||
* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena. |
* Neka [[ime]]na imaju vokativ istovjetan [[nominativ]]u. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput ''Nives'', ''Ines'' i ''Karmen'' u [[hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]], većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena. |
||
* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'': |
* Opće imenice uglavnom imaju nastavak ''-o'': |
||
: ''Mačko! Kućo! Pjesmo!'' |
: ''Mačko! Kućo! Pjesmo!'' |
||
* Imenice ''tetka'', ''ujna'' i ''strina'' imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na ''-o'': |
* Imenice ''tetka'', ''ujna'' i ''strina'' imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na ''-o'': |
||
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?'' |
: '''''Tetka''' Ana, kad ćete nam doći?'' |
||
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!'' |
: '''''Tetko''' jedna, baš si se uprljao!'' |
||
* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu: |
* Muška imena na ''-a'' uvijek imaju vokativ jednak nominativu: |
||
: ''Andrija! Nikola! Toma!'' |
: ''Andrija! Nikola! Toma!'' |
||
* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'': |
* Opće [[imenice]] na -ica imaju u vokativu nastavak ''-e'': |
||
: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!'' |
: ''Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!'' |
||
* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'': |
* Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak ''-o'' ili ''-e'': |
||
Redak 82: | Redak 95: | ||
: ''Kukavico! Kukavice!'' |
: ''Kukavico! Kukavice!'' |
||
: ''Izjelico! Izjelice!'' |
: ''Izjelico! Izjelice!'' |
||
* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'': |
* Imena na -ica imaju nastavak ''-e'': |
||
: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!'' |
: ''Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!'' |
||
* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'': |
* Imenice na ''-ar'' mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na ''-u'' nego na ''-e'': |
||
: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!'' |
: ''Mornaru! Gospodaru! Ribaru!'' |
||
:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične. |
:Ista stvar vrijedi i za imenicu ''pastir'' i slične. |
||
{{hrvatski padeži}} |
{{hrvatski padeži}} |
Inačica od 27. rujna 2006. u 17:31
Vokativ (lat. vocare = zvati) naziv je za padež u nekim jezicima (uključujući hrvatski jezik) koji se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv. Zbog toga je vokativ izvan strukture rečenice i može se koristiti samostalno. Uz nominativ, vokativ je samostalan, nezavisan padež.
Vokativ u drugim jezicima
Povijesno, vokativ je postojao u indoeuropskom sustavu padeža i postojao je u latinskom, sanskrtu i starogrčkom jeziku. Iako je izgubljen u mnogim suvremenim jezicima, neki su ga sačuvali, npr. grčki jezik i slavenski jezici, suvremeni keltski jezici i među romanskim samo rumunjski.
Vokativ se također sreće kod nekih neindoeuropskih jezika, kao što su gruzijski, arapski, kineski i korejski jezik.
Vokativ u hrvatskome jeziku
Vokativ je "peti" padež u standardnom hrvatskom jeziku. Ne odgovara ni na kakvo pitanje. Nije dio rečenice pa se od rečenice s kojom dolazi u pisanju odvaja zarezom.
Uloga
Vokativ je padež:
- oslovljavanja
- Pravi si heroj, rođače!
- obraćanja sugovorniku
- U pravu si, Marice, ali poslušajmo što kolega želi reći.
- dozivanja
- Hej, Ivane! - poviče za njim.
Različiti osjećaji i osobni stav prema sugovorniku:
- tepanje
- Cvjetiću moj, opet si žalosna!
- grdnja
- Ne vraćaj se više, luđače!
- preziranje
- Eh ti, moržu jedan!'
- čuđenje
- Majko moja, kakvo je to stvorenje!
- bliskost
- O, draga moja, da sam samo znao!
Zamjena vokativa i nominativa
Poseban je slučaj pojave vokativa na mjestu nominativa, najčešće u usmenome narodnom pjesništvu. Tada vokativ nema funkciju obraćanja, nego dolazi iz metričkih i stilskih razloga pa se i ne odvaja zarezom.
- Kada li ih okrijepio starče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Četa)
- Knjigu piše od Kotara kneže. (Andrija Kačić Miošić, „Razgovor ugodni naroda slovinskoga”)
- Misli jadan da je gorski vuče. (Ivan Mažuranić, „Smrt smail-age Čengića”, Noćnik)
- Il još gori brđanski hajduče.
U kajkavskome narječju i zagrebačkome govoru česta je uporaba nominativa umjesto vokativa što je nepravilno u standardnom hrvatskom jeziku u kojem se za dozive mora koristiti vokativ.
Marija, donesi mi knjigu!- Marijo, donesi mi knjigu!Boris, čuješ li ti to?- Borise, čuješ li ti to?
Oblici vokativa
- Ej, Marijo!
- Oj, Majo!
- Hej, Josipe!
- Zdravo, Iva!
- Dobar dan, gospodine!
- Kako si, Ines?
- Neka imena imaju vokativ istovjetan nominativu. To su imena koja se uopće ne sklanjaju poput Nives, Ines i Karmen u hrvatskome jeziku, većine anglosaksonskih imena i ostalih stranih imena.
- Opće imenice uglavnom imaju nastavak -o:
- Mačko! Kućo! Pjesmo!
- Imenice tetka, ujna i strina imaju vokativ jednak nominativu ako znače rodbinske odnose. Ako znače nešto drugo, dobivaju vokativ na -o:
- Tetka Ana, kad ćete nam doći?
- Tetko jedna, baš si se uprljao!
- Muška imena na -a uvijek imaju vokativ jednak nominativu:
- Andrija! Nikola! Toma!
- Opće imenice na -ica imaju u vokativu nastavak -e:
- Sestrice! Prijateljice! Mamice! Tatice!
- Imenice koje mogu značiti i muško i žensko, mogu imati nastavak -o ili -e:
- Varalico! Varalice!
- Kukavico! Kukavice!
- Izjelico! Izjelice!
- Imena na -ica imaju nastavak -e:
- Ankice! Tomice! Ivice! Nikice!
- Imenice na -ar mogu imati dvostruke oblike, ali se preporučuje koristiti vokativ na -u nego na -e:
- Mornaru! Gospodaru! Ribaru!
- Ista stvar vrijedi i za imenicu pastir i slične.
|