Frederick Banting: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MerlIwBot (razgovor | doprinosi)
Redak 58: Redak 58:


[[ar:فردريك بانتنغ]]
[[ar:فردريك بانتنغ]]
[[be:Фрэдэрык Грант Бантынг]]
[[bg:Фредерик Бантинг]]
[[bg:Фредерик Бантинг]]
[[bn:ফ্রেডরিক বেনটিং]]
[[bn:ফ্রেডরিক বেনটিং]]

Inačica od 20. prosinca 2012. u 19:19

Frederick Banting

Sir Frederick Grant Banting (14. studenog, 1891.g. - 21. veljače, 1941.g.) bio je kanadski znanstvenik, liječnik i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu.

Biografija

Banting je rođen u gradu Alliston, država Ontario, Kanada. Nakon studija medicine na Sveučilištu u Torontu diplomirao je 1916.g., služio je u kanadskoj vojsci kao liječnik za vrijeme prvog svjetskog rata. Za svoje zasluge dobio je odlikovanje Vojnog križa (engl: Military Cross).

Poslije rata vratio se u Kanadu i između 1919.g. i 1920.g. završio je obrazovanje za ortopeda u Bolnici za bolesnu djecu u Torontu. 1920.g. radio je u Londonu, Ontario, gdje je na sveučilištu (University of Western Ontario) držao predavanja iz endokrinologije. Tamo je u noći 31. listopada 1920.g. za vrijeme rutinskog čitanja medicinskih časopisa, zapisao ideju kako izolirati sekret gušterače, što je bio odlučujući korak za liječenje dijabetesa. Nezadovoljan svojim radom i oduševljen novom idejom Bantig je napustio London i preselio se u Toronto. Na Sveučilištu u Torontu je 17. svibnja 1921.g. pod nadgledanjem profesora John Macleoda i uz pomoć mladog studenta Charles Besta počeo svoje istraživanje. Tijekom ljeta 1921.g. Banting je isprobavao svoju ideju. Psima bi podvezao glavni vod gušterače koja bi djelomično atrofirala. Nekoliko tjedana kasnije bi psima odstranio gušteraču, koja bi po njegovim idejama tada bila puna čistog sekreta. Ekstrakt toga sekreta davao je psima sa dijabetesom i promatrao razinu šečera u krvi.

Nakon nekoliko mejsece intenzivnog rada, metoda koju je Banting koristio pokazala upsješnom, psi s dijabetesom živjeli su uz pomoć ekstrakta. Svoje rezultate pokazao je Macleodu koji čitavo ljeto bio na godišnjem odmoru.

Ovi rezultati dali su podstreha daljnjem istraživanju u jeseni. U istraživnje su se direktno uključili Macleod i kemičar James Collip. Trud ekipe u sljedeće dvije godine, doveo je do mogućnosti dobivanja korsinog ekstrakta koji je nazvan inzulin.

Nekoliko mjeseci kasnije počela je masovna proizvodnja i uskoro su produženi milijuni života ljudi koji su bolovali od endokrine bolesti diabetes mellitus.

1923.g. Banting i Macleod dobili su nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Banting je podjelio novac od nagrade sa svojim asistentom, Bestom, smatrajući da je Best više zaslužio nagradu nego Macleod, koji je zauzvrat podijelio svoj novac od nagrade s Collipom.


Banting je cijenjen u čitavoj Kanadi kao prvi svjetski poznati znanstvenik iz Kanade. Vlada mu je dala doživotnu potporu za sva istraživanja. 1934.g. britanski kralj George V proglasio ga je vitezom.

Vojna istraživanja

1930tih je Banting u strahu od mogućeg rata, počeo nekoliko istraživanja. Odigrao je važnu ulogu u nastanku prvog gravitacijkog odjela za masovnu proizvodnju koja su kasnije koristili piloti RAF (Royal Air Force) za vrijeme rata. Surađivao je i u izradi biološkog oružja, u smislu protumjere i masovne proizvodnje antraksa, iako je točna njegova upletenost nejasna. Banting je poginuo 21. veljače, 1941.g. u avioskoj nesreći, prilikom putovanja u Englesku. Avion se srušio ubrzo nakon polijetanja, 10 milja od mjesta Musgrave Harbour i pilot je preživio uz pomoć mještana. Točna svrha leta je nepoznata. Banting je bio i nadobudni slikar. Dva puta se ženio (prva žena je preminula) i imao je jednog sina (William) iz prvog braka.


Paulescuvo otkriće inzulina

1916.g., Nicolae Paulescu, rumunjski fiziolog i profesor medicine, uspi je razviti vodenast esktrakt gušrerače koji je nakon primjene na psima s dijabetesom kod njih normalizirao razinu šečera u krvi. Poslije prvog svjetskog rata uspio je izolirati antidiabetički hormon gušterače koji je on nazvao pankrein. Na tu temu napisao je nekoliko znanstvenih radova i 10. travnja 1922.g. osigurao je autorska prava za svoju metodu proizvodnje pankreina.

Kontraverza oko Nobelove nagrade

Vanjske poveznice