Đuro Rajković: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rodio se u Vrbasu 1937. godine. |
Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu, prosinca 2012. godine. |
||
Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati [[klavir]]. <ref name="koncert"/> Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. <ref name="koncert"/> |
Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati [[klavir]]. <ref name="koncert"/> Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. <ref name="koncert"/> |
||
Inačica od 22. prosinca 2012. u 00:19
Đuro Rajković (Vrbas, 1937.) je pijanist i glazbeni pedagog iz Novog Sada odnosno Petrovaradina. [1]
Zakonski je nasljednik prava Stanislava Prepreka.[2]
Životopis
Rodio se u Vrbasu 1937. godine, a preminuo u Petrovaradinu, prosinca 2012. godine.
Kod novosadske pijanistice Milice Moč učio je svirati klavir. [1] Studirao je na beogradskoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Ćirila Ličara, te poslije kod prof. Jelice Popović. Diplomirao je 1964. godine. [1]
Radio je u Novom Sadu u Muzičkoj školi „Isidor Bajić" gdje je predavao klavir od 1962. do 1975. godine. Od slijedeće je godine sve do 2000. prešao na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu gdje je radio kao umjetnički suradnik - korepetitor.[1]
Te godine kad je prestao raditi u školi Isidor Bajić utemeljio je klavirski duo s novosadskim pijanistom Gyulom Gálom. Duo je djelovao jedno desetljeće i to uspješno.[1] Svirao je kao solist i koncertni pratitelj i s inim tuzemnim i inozemnim umjetnicima diljem Vojvodine i ondašnje Jugoslavije. [1]
Za RTV Novi Sad snimio je solistička i komorna glazbena djela[1] od 19776. do danas.[3]
Piše književno-povijesna, znanstvena i filozofska djela na temu Hrvata u Vojvodini.[4] Posljednji je učenik i pomagač, prepisivač i suradnik glazbenog velikana Stanislava Prepreka. [5]
S Preprekom surađuje još dok je bio članom petrovaradinske knjižnice 'Vladimir Nazor' koja je dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarištem kulturnog života Petrovaradina.[5] Rajković i Preprek surađivali su na kulturnom, glazbenom te drugim poljima.[5]
2007. je otkrio postojanje himne posvećene banu Jelačiću.[2] Djelo je napisao Đuro Arnold, a glazbu je 1922. skladao Stanislav Preprek prigodom osnivanja Omladinskog društva Jelačić u Petrovaradinu (prethodnik današnje HKPD Stanislav Preprek iz Petrovaradina).[2] Djelo je bilo preko 80 godina stajalo skriveno među crkvenim skladbama.[2] Zbirku je Rajkoviću podarila orguljašica-zborovoditeljica novosadske konkatedrale Anica Nevolić, a onda ju je Rajković otkrio.[2]
Djela
(izbor)
- pisana:
- Pred tminama, sabrana poezija (Stanislav Preprek, Ivan Balenović, Draško Ređep, Đuro Rajković), 2004.[6]
- Stanislav Preprek: život i djelo, Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika, 2006.
- Prilozi za povijest knjižničarstva u Petrovaradinu, 2012.
- glazbena
Izvori
- ↑ a b c d e f g Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Događaji. Koncert pijanista Đure Rajkovića i violinista Nenada Vrbaškog 30. listopada 2011. u Velikoj vijećnici Gradske kuće - Subotica
- ↑ a b c d e Srijemska biskupija HIMNA POSVEĆENA BANU JELAČIĆU SPOJILA VARAŽDIN I PETROVARADIN, 28. studenoga 2011.
- ↑ (srpski) Kulturni centar Novog Sada KONCERT - NENAD VRBAŠKI, violina i ĐURO RAJKOVIĆ, klavir
- ↑ Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
- ↑ a b c Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića
- ↑ Google knjige