Američki Djevičanski otoci

Američki Djevičanski Otoci United States Virgin Islands
Zastava Grb
'Geslo: "Ujedinjeni u ponosu i nadi"'
Himna: "Marš Djevičanskih otoka"
Službeni jezik	Engleski
Glavni grad	Charlotte Amalie
Površina	202. po veličini
- ukupno	346.36 km2
- % vode	1.0 %
Stanovništvo	191. po veličini
- ukupno (2005.)	112,000
- gustoća	354/km2;
Valuta	Američki dolar
Vremenska zona	UTC Q -4
Internetski nastavak	.vi
Pozivni broj	1 340

Američki Djevičanski otoci (engl.:the Virgin Islands of the United States) su otočna grupa Malih Antila u Karipskom moru, istočno od Portorika. Otoci su dio Američkih vanjskih područja.

Zemljopis i klima

Američke Djevičanske otoke čine četiri veća otoka, Saint Croix, Saint John, Saint Thomas i Water Island te mnogi manji otoci. Krajolik je većim dijelom kamenit i brežuljkast do brdovit s vrlo malo ravnica. Najviša točka ima 474 m. Na području otoka Saint John i Saint Thomas se nalazi američki nacionalni park Virgin Islands.

Otoci imaju suptropsku klimu ublaženu istočnim vjetrom s niskim postotkom vlage u zraku i neznatnim razlikama u temperaturi tijekom godine. Kišno razdoblje je od svibnja do studenog. Otoci leže uz prolaz Anegada kojim prolaze brodovi na putu prema Panamskom kanalu.

Zadnjih godina su otoci bili izloženi brojnim tropskim olujama. S druge strane, česte su vrlo izražene suše ali i poplave, a povremeno se događaju i potresi. Na otocima nema izvora pitke vode.

Stanovništvo

Danas na otocima živi oko 125.000 stanovnika. 42% stanovništva su baptisti, 34% katolici i 17 % pripadaju anglikanskoj crkvi. Uz engleski koji je službeni jezik, na otocima se govore još španjolski i kreolski.

Etničke grupe

Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Američkih Djevičanskih Otoka

Povijest

Kad je Kristofor Kolumbo 1493 godine stigao do ovih otoka, na njima su živjeli prastanovnici tih područja, Ciboneyi, Caribi, Arawaci i druga indijanska plemena. Njihov broj i ljepota potakli su ga da otoke nazove "otoci djevica" (Santa Ursula y las Once Mil Virgines ili, kratko Las Virgines) prema legendi o svetoj Ursuli i njenih 11.000 pratilja koje su, navodno, kod Kelna prošle svoj martirij.

Nakon toga su na njima vlast ustanovile razne europske države - Španjolska, Engleska, Nizozemska, Malteški vitezovi, Francuska, i konačno Danska, koja je ustanovila vlast nad svim otocima godine 1733. Temelj ekonomije je bilo uzgajanje šećerne trske i korištenje robovske snage sve dok ropstvo 17. srpnja 1848. nije ukinuto ukazom lokalnog guvernera.

Do 17. stoljeća ovi su otoci ostali u posjedu Danske. Godine 1672. su danski naseljenici osnovali na Saint Thomasu prvo naselje. Danska Zapadnoindijska kompanija i predstavnici Brandenburga sklopili su 1685. ugovor o najmu kojim je dio Saint Thomasa iznajmljen Brandenburgu. Već 1689. Brandenburg je zaposjeo Otok Rakova između Saint Thomasa i Portorika.

Godine 1693. su Danci ponovo, bez ikakvog otpora, preuzeli posjede koje je Brandenburg smatrao svojima. Pruski kralj Fridrich Wilhelm I. je 13. kolovoza 1720. potpisao dokument kojim odstupa sva ranija brandenburška područja u Africi (Arguin/Zlatnu obalu/Ganu) i Saint Thomas (Djevičanski otoci SAD) holandskom trgovačkom društvu. Saint Croix, koji je do tada bio francuski posjed, 1733. su kupili Danci. Robovi su se 1848. pobunili protiv Danaca.

Za vrijeme prvog svjetskog rata su se SAD bojale da bi Njemačka mogla okupirati Dansku i otoke koristiti kao bazu za svoje podmornice. Zato je Danskoj ponuđeno da otoke proda za 25 milijuna USD. Danska vlada je to shvatila kao ultimatum i popustila te prenijela suverenitet 17 siječnja 1917 na SAD. Svim stanovnicima je godine 1927. dano američko državljanstvo.

Otoci od godine 1970. uživaju lokalnu samoupravu, biraju vlastitog guvernera te šalju jednog delegata u Kongres SAD, koji, pak nema pravo glasa, ali sudjeluje u radu kongresnih odbora. Slično kao i Portoriku, stanovništvo je podijeljeno oko toga želi li potpunu nezavisnost, status američke savezne države ili status quo.

Gospodarstvo

Težište otoka leži na turizmu koji u ukupnom društvenom proizvodu sudjeluje s više od 70% i zapošljava oko 70% zaposlenih. Svake godine otoke posjećuje prosječno oko 2 milijuna turista.

Industrija se sastoji od rafinerija nafte i proizvodnje tekstila, elektronike, farmaceutskih proizvoda i sklapanja satova.

Poljoprivreda je zanemariva. Većina prehrambenih proizvoda se mora uvoziti.

Međunarodna trgovina kao i financijski sektor su mali dio gospodarstva, ali imaju vrlo brzi rast, pa se očekuje da će njihov udio u gospodarstvu otoka uskoro značajno porasti.

Jedna od najvećih rafinerija na svijetu nalazi se na Saint Croixu.

Promet

Cestovna mreža otoka duga je ukupno 856 km. Ovi otoci su jedini posjed SAD-a gdje se promet odvija lijevom stranom. Saint Thomas ima jednu od najboljih prirodnih luka Kariba. Osim toga, jako dobre su i luke u Christianstedu, Cruz Bayu i Port Alucroixu.