Vladimir Bakarić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 7. siječnja 2013. u 22:19

Vladimir Bakarić (Velika Gorica, 8. ožujka 1912. - Zagreb, 16. siječnja 1983.), doktor prava,^[1] hrvatski komunist i političar u socijalističkoj Jugoslaviji.

Životopis

Sučev sin.^[1] Po završetku pravnog studija radio kao odvjetnik do 1941. Član KPJ od 1933., dvije godine kasnije postao je sekretar SKOJ-a. Već 1941. je politički komesar u partizanima, 1943. jedan od osnivača ZAVNOH-a, 1944. nasljeđuje Andriju Hebranga na poziciji sekretara CK KPH.

Kao vođa KPH 14. travnja 1945. formira u Splitu vladu Narodne fronte Hrvatske. Jedan od njegovih zamjenika bio je član Hrvatske seljačke stranke, a drugi je dolazio iz Samostalne demokratske stranke. ^[2]

Poslije 2. svjetskog rata

Od 1948. do 1969. bio je predsjednik Saveza komunista Hrvatske (SKH), i kao takav bio je blizak suradnik Josipa Broza Tita. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji, zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. Zajedno s Edvardom Kardeljem smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite i poznat je po svojoj izjavi o potrebi federiranja federacije, koja se odnosila na borbu između jugoslavenskih unitarista i onih koji su nastojali dati više ovlasti republikama. Bakarić je bio jako obazriv u svojim javnim istupima, zazirao je od radikalnijih izjava, zbog čega je od nekih svojih oponenata dobio nadimak Mrtvac.^[1] Njegov politički uspon podudara se s 1948. i s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista. Tita je podržao i u njegovom obračunu s "proljećarima" 1971-e.

Stipe Šuvar ga smatra, poslije Josipa Broza, najvećim hrvatskim komunistom.^[3]

Rasprodaja povijesnog hrvatskog teritorija

Vladimir Bakarić alias Kuperstein je kao predsjednik SRH doslovno poklonio povijesne hrvatske zemlje s kojima je Hrvatska ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i to Srbiji Srijem, a Crnoj Gori Boku Kotorsku i pristao je na presjecanje Hrvatske kod Neuma dok se istovremeno predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović inzistirao da se bosansko-hercegovački teritorij Sutorine priključi Crnoj Gori. Na takav zahtjev Blaže Jovanovića pristao je tadašnji predsjednik BiH Đuro Pucar Stari i BiH je izgubila još jedan izlaz na more a Crna Gora je dobila teritorij koji joj nije bio strateški važan za razliku od Hrvatske koja je ostala podijeljena^[4]. Zbog takvog veleizdajničkog poteza jednog komunističkog birokrata i njegove beskrupolozne rasprodaje povijesnih hrvatskih zemalja i relativno najkvalitetnijeg hrvatskog teritorija, uz gotovo cjelokupnu podršku jugokomunističe hrvatske političke elite, Hrvatska i dan trpi velike geoplitičke, strateške i ekonomske posljedice.

Bakarić i crkva

Bakarić aktivno sudjeluje u kampanji protiv Katoličke crkve i glavni je organizator suđenja nadbiskupu Alojziju Stepincu^[5].

Izvori

↑ ^a ^b ^c Supek, Ivan. Krunski svjedok protiv Hebranga, Markanton Press, Chicago, 1983., str. 237.
»'Mrtvac.' Vladimir Bakarić, doktor prava i sin suca, kočio je različite akcije 'legalizmom,' jednom gnjilom baštinom iz doba Carevine.«
↑ Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.
↑ Šuvar, Stipe. Pitanja kontinuiteta, Biblioteka »Posebna izdanja«, Globus, Zagreb, 1986., str. 150., ISBN 86-343-0015-3
»Ako se izuzme neusporediva, nesravnjiva ličnost druga Tita, Vladimir Bakarić je najveći komunist ponikao u hrvatskom narodu, ...«
↑ Hrvatski Fokus: Neum i Klek treba vratiti – isto onako kao što su vraćene Sutorine
↑ Samostalnu Hrvatsku nije htio ali je pridonio

Prethodnik:	sekretar CK KP Hrvatske/SK Hrvatske listopad 1944. - 1969.	Nasljednik:
Andrija Hebrang 1942. - listopad 1944.	sekretar CK KP Hrvatske/SK Hrvatske listopad 1944. - 1969.	Savka Dabčević-Kučar 1969. - prosinac 1971.

[Supek-1] Supek, Ivan. Krunski svjedok protiv Hebranga, Markanton Press, Chicago, 1983., str. 237.
»'Mrtvac.' Vladimir Bakarić, doktor prava i sin suca, kočio je različite akcije 'legalizmom,' jednom gnjilom baštinom iz doba Carevine.«

[2] Ludwig Steindorff, Povijest Hrvatske, Zagreb, 2006.

[3] Šuvar, Stipe. Pitanja kontinuiteta, Biblioteka »Posebna izdanja«, Globus, Zagreb, 1986., str. 150., ISBN 86-343-0015-3
»Ako se izuzme neusporediva, nesravnjiva ličnost druga Tita, Vladimir Bakarić je najveći komunist ponikao u hrvatskom narodu, ...«

[4] Hrvatski Fokus: Neum i Klek treba vratiti – isto onako kao što su vraćene Sutorine

[5] Samostalnu Hrvatsku nije htio ali je pridonio

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Redak 11: / Redak 11: @@
 === Poslije 2. svjetskog rata ===
-Od [[1948.|1948]]. do [[1969.|1969]]. bio je predsjednik [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske (SKH)]], i kao takav bio je blizak suradnik [[Josip Broz Tito| Josipa Broza Tita]]. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji, zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. Zajedno s [[Edvard Kardelj|Edvardom Kerdeljem]] smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite i poznat je po svojoj izjavi o potrebi ''federiranja federacije'', koja se odnosila na borbu između jugoslavenskih unitarista i onih koji su nastojali dati više ovlasti republikama. Bakarić je bio jako obazriv u svojim javnim istupima, zazirao je od radikalnijih izjava, zbog čega je od nekih svojih oponenata dobio nadimak ''Mrtvac''.<ref name="Supek"/> Njegov politički uspon podudara se s 1948. i s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista. Tita je podržao i u njegovom obračunu s "proljećarima" 1971-e.
+Od [[1948.|1948]]. do [[1969.|1969]]. bio je predsjednik [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske (SKH)]], i kao takav bio je blizak suradnik [[Josip Broz Tito| Josipa Broza Tita]]. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji, zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. Zajedno s [[Edvard Kardelj|Edvardom Kardeljem]] smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite i poznat je po svojoj izjavi o potrebi ''federiranja federacije'', koja se odnosila na borbu između jugoslavenskih unitarista i onih koji su nastojali dati više ovlasti republikama. Bakarić je bio jako obazriv u svojim javnim istupima, zazirao je od radikalnijih izjava, zbog čega je od nekih svojih oponenata dobio nadimak ''Mrtvac''.<ref name="Supek"/> Njegov politički uspon podudara se s 1948. i s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista. Tita je podržao i u njegovom obračunu s "proljećarima" 1971-e.
 [[Stipe Šuvar]] ga smatra, poslije Josipa Broza, najvećim hrvatskim komunistom.<ref>Šuvar, Stipe. ''Pitanja kontinuiteta'', Biblioteka »Posebna izdanja«, Globus, Zagreb, 1986., [http://books.google.hr/books?lr=&cd=8&id=KIwcAAAAMAAJ&q=Tita+ponikao str. 150.,]  ISBN 86-343-0015-3 {{Citat|Ako se izuzme neusporediva, nesravnjiva ličnost druga Tita, Vladimir Bakarić je najveći komunist ponikao u hrvatskom narodu, ...}}</ref>