Oscar Niemeyer: razlika između inačica

	Oscar Niemeyer
moderna arhitektura; internacionalni stil
	; Alvar i Elissa Aalto 1950-ih
Rođenje	15. prosinca 1907.; Rio de Janeiro, Brazil
Smrt	5. prosinca 2012.; Rio de Janeiro
Nacionalnost	brazilsko
Vrsta umjetnosti	arhitektura, dizajn, urbanizam
Praksa	Escola Nacional de Belas Artes
Utjecali	Richard Meier, Le Corbusier, Lucio Costa
Poznata djela	Sjedište Ujedinjenih naroda; Gradsko središte Brasilije (Katedrala u Brasíliji); Sambodrom u Rio de Janeiru
Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 10. siječnja 2013. u 13:13

Oscar Ribeiro de Almeida Niemeyer Soares Filho (Rio de Janeiro, 15. prosinca 1907.- 5. prosinca 2012.), najpoznatiji kao Oscar Niemeyer, bio je brazilski arhitekt i urbanist; jedan je od najvažnijih predstavnika moderne arhitekture i pionir upotrebe armiranog betona. Djelovao je više od sedamdeset godina, te je jedan od kreatora brazilskog glavnog grada Brazilije, kojemu je zajedno sa arhitektom Luciom Costom namijenio izazito moderan i strog stil.

Po političkom određenju bio je komunist, član brazilske komunističke partije. Za vrijeme diktature u Brazilu živeo je u egzilu u Francuskoj (1965.-1982.).

Projektirao je više od 600 objekata u Brazilu, SAD-u i u Europi. I kao stogodišnjak Niemeyer je dolazio u svoj ured u zgradi Mae West u središtu Rija.

Životopis

Niemeyer je rođen kao jedno od šestoro djece u strogo katoličkoj obitelji u Rio de Janeiru. Njegov otac, rođeni Nijemac, je bio grafički dizajner, a njegov otac sudac brazilskog vrhovnog suda^[1], dok su majčini roditelji bili jedni od prvih članova brazilske komunističke partije^[2].

Gradsko kazalište, Duque de Caxias, RJ, Brazil

Nakon katoličke škole u Rio Barabiten, 1928. godine je upisao studij arhitekture u Nacionalnoj školi likovnih umjetnosti (Escola Nacional de Belas Artes) na kojoj je diplomirao 1934. god. Uslijedilo je plodno razdoblje u arhitektonskom studiju Lúcia Coste. Njih su dvojica projektirali prvu modernu zgradu u Brazilu, Ministarstvo obrazovanja i zdravlja u Rio de Janeiru, u čemu im je pomogao slavni švicarski arhitekt, Le Corbusier. Očaran mladim učenikom Le Corbusier ga je učinio svojim asistentom i od 1947.-53. on je predstavljao slavnog arhitekta prilikom planiranja Sjedišta UN-a u New Yorku. Njihova suradnja je djelovala na stroge ortogonalne linije moderne arhitekture oko kružnice i krivulje od armiranog betona. Svojim futurističkim plastičnim formama blagih krivulja, oduvijek je pokušavao ostvariti ravnotežu otvorenih prostora i volumena građevina. Tim pristupom je učvrstio svoju reputaciju kao jedan od najvažnijih inovatora moderne arhitekture.

Luciju Costi posao izgradnje brazilske prijestolnice, Brasílije, ponudio je predsjednik Juscelino Kubitschek, a ovaj je svojem učeniku Niemeyeru povjerio projektiranje zgrade Kongresa, Palače pravde, katedrale i stanova (1957.-64.). Urbano središte Brasilije je 1987. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi.

Dvije godine nakon vojnog puča u Brazilu, 1964. godine, Niemeyer je zbog svog članstva u Komunističkoj partiji Brazila od 1945. god., morao prebjeći u Francusku. Koncem 1960-ih postaje predavač arhitekture na Federalnom sveučilištu u Rio de Jenairu (Universidade Federal do Rio de Janeiro, UFRJ), ali se potpuno vraća u Brazil tek nakon potpune amnestije 1982. godine. God. 1990. je napustio komunističku partiju, ali je ostao gorljivi Marksist do kraja života^[3].

Preminuo je od melanoma 5. prosinca 2012. godine u Rio de Janeiru, par dana prije svog 105. rođendana.

Djela

Popis najznačajnijih djela

1937.-43. - Ministarstvo zdravlja i obrazovanja, sada Palača kulture (u suradnji s arhitektima kao što su: Le Corbusier, Lucio Costa, Jorge Machado Moreira i Afonso Eduardo Reidy), Rio de Janeiro, Brazil
1938. - Kuća Oswald de Andrade - São Paulo
1939. - Brazilski paviljon u New Yorku, SAD
1940. - Casa do Baile, Pampulha, Belo Horizonte
1941. - Nacionalni satdion u Rio de Janeiru
1946. - Gradsko kazalište, Belo Horizonte
1951. - Paviljon za bijenale u São Paulu i paviljon Ciccillo Matarazzo u parku Ibirapuera, São Paulo (zajedno s arhitektom Helio Uchôa)
1952. - Sjedište UN-a u New Yorku
1953. - Edificio Copan, stambena zgrada za 5.000 ljudi, São Paulo
1954. - Casa das Canoas, Niemeyerov dom u São Conrado, Rio de Janeiro, danas otvoren javnosti
1957. - Interbau, stambena četvrt nebodera u berlinskoj četvrti Hansa (zajedno s drugim arhitektima)
1957.-64. - Javne građevine u Brasíliji:
- Katedrala u Brasíliji (1959.-70.)
- Zgrada nacionalnog kongresa
- Palača Alvorada
- Palača Itamarati
- Palača Planalto
- Vrhovni sud
1967.-72. - Sjedište francuske komunističke partije (PCF), Pariz, Francuska
1968. - Sveučilište Constantine, Alžir
1972. - Dom kulture ili "Le Volcan", Le Havre, Francuska
1984. - Sambódromo, Rio de Janeiro
1987. - Memorial da América Latina, São Paulo
1991. - Muzej moderne umjetnosti (Museu de Arte Contemporânea), Niterói
2002. - Galerija serpentina, London, UK
2005. - Auditorio Ibirapuera, Sao Paulo
2010. - Oscar Niemeyer Auditorium, Ravello, Italija
2010. - Centro de Cultura Internacional Oscar Niemeyer, Avilés, Asturias, Španjolska
2012. - Novi TV toranj, Brasília

Poveznice

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Oscar Niemeyer

↑ Carlos Albuquerque, Oscar Niemeyer: Das Leben ist ein Hauch, Deutsche Welle, 5. prosinca 2012.
↑ Nicolai Ouroussoff, Oscar Niemeyer, Architect Who Gave Brasília Its Flair, Dies at 104., New York Times, 5. prosinca 2012.
↑ Katharina Stegelmann i Petra Kleinau, Personalien: Oscar Niemeyer, Der Spiegel br. 1. 2009., str. 149. (njem.)

portal: likovna umjetnost

Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA

[1] Carlos Albuquerque, Oscar Niemeyer: Das Leben ist ein Hauch, Deutsche Welle, 5. prosinca 2012.

[2] Nicolai Ouroussoff, Oscar Niemeyer, Architect Who Gave Brasília Its Flair, Dies at 104., New York Times, 5. prosinca 2012.

[3] Katharina Stegelmann i Petra Kleinau, Personalien: Oscar Niemeyer, Der Spiegel br. 1. 2009., str. 149. (njem.)

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 22: / Redak 22: @@
 ==Životopis==
+[[Datoteka:Brazilian_National_Congress.jpg|mini|lijevo|<center>Zgrada nacionalnog kongresa (''Congresso Nacional''), [[Brasília]] (1957.-64.)]]
+[[Datoteka:Niemeyer_e_Brizola.jpg|mini|lijevo|<center>Niemeyer i [[Leonel Brizola]] ([[Copacabana]], 2002.)]]
-Luciju Costi posao izgradnje brazilske prijestolnice ponudio je predsjednik [[Juscelino Kubitschek]], a ovaj je svojem učeniku Niemeyeru povjerio projektiranje zgrade Kongresa, Palače pravde, [[Katedrala u Brasíliji|katedrale]] i stanova.
+Niemeyer je rođen kao jedno od šestoro djece u strogo katoličkoj obitelji u Rio de Janeiru. Njegov otac, rođeni [[Nijemac]], je bio grafički dizajner, a njegov otac sudac brazilskog vrhovnog suda<ref>Carlos Albuquerque, ''[http://www.dw.de/oscar-niemeyer-das-leben-ist-ein-hauch/a-16430786 Oscar Niemeyer: Das Leben ist ein Hauch]'', [[Deutsche Welle]], 5. prosinca 2012.</ref>, dok su majčini roditelji bili jedni od prvih članova brazilske komunističke partije<ref>Nicolai Ouroussoff, ''[http://www.nytimes.com/2012/12/06/world/americas/oscar-niemeyer-modernist-architect-of-brasilia-dies-at-104.html?pagewanted=all&_r=0 Oscar Niemeyer, Architect Who Gave Brasília Its Flair, Dies at 104.]'', [[New York Times]], 5. prosinca 2012.</ref>.
-[[Datoteka:TeatroCaxias.jpg|mini|Theater in city center, [[Duque de Caxias]], RJ, Brasil]]
+[[Datoteka:TeatroCaxias.jpg|mini|<center>Gradsko kazalište, [[Duque de Caxias]], RJ, Brazil]]
+Nakon katoličke škole u Rio Barabiten, 1928. godine je upisao studij arhitekture u Nacionalnoj školi likovnih umjetnosti (Escola Nacional de Belas Artes) na kojoj je diplomirao 1934. god. Uslijedilo je plodno razdoblje u arhitektonskom studiju [[Lúcio Costa|Lúcia Coste]]. Njih su dvojica projektirali prvu modernu zgradu u Brazilu, Ministarstvo obrazovanja i zdravlja u Rio de Janeiru, u čemu im je pomogao slavni švicarski arhitekt, [[Le Corbusier]]. Očaran mladim učenikom Le Corbusier ga je učinio svojim asistentom i od 1947.-53. on je predstavljao slavnog arhitekta prilikom planiranja Sjedišta UN-a u New Yorku. Njihova suradnja je djelovala na stroge ortogonalne linije moderne arhitekture oko kružnice i krivulje od armiranog betona. Svojim futurističkim plastičnim formama blagih krivulja, oduvijek je pokušavao ostvariti ravnotežu otvorenih prostora i volumena građevina. Tim pristupom je učvrstio svoju reputaciju kao jedan od najvažnijih inovatora moderne arhitekture.
+Luciju Costi posao izgradnje brazilske prijestolnice, [[Brasília|Brasílije]], ponudio je predsjednik [[Juscelino Kubitschek]], a ovaj je svojem učeniku Niemeyeru povjerio projektiranje zgrade Kongresa, Palače pravde, [[Katedrala u Brasíliji|katedrale]] i stanova (1957.-64.). Urbano središte Brasilije je 1987. godine upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Americi]].
+Dvije godine nakon vojnog puča u Brazilu, 1964. godine, Niemeyer je zbog svog članstva u Komunističkoj partiji Brazila od 1945. god., morao prebjeći u Francusku. Koncem 1960-ih postaje predavač arhitekture na Federalnom sveučilištu u Rio de Jenairu (''Universidade Federal do Rio de Janeiro'', UFRJ), ali se potpuno vraća u Brazil tek nakon potpune amnestije 1982. godine. God. 1990. je napustio komunističku partiju, ali je ostao gorljivi Marksist do kraja života<ref>Katharina Stegelmann i Petra Kleinau, ''[http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-63216735.html Personalien: Oscar Niemeyer]'', [[Der Spiegel]] br. 1. 2009., str. 149. {{de}} </ref>.
+Preminuo je od [[melanom]]a 5. prosinca 2012. godine u Rio de Janeiru, par dana prije svog 105. rođendana.
 ==Djela==