Grčka mitologija: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 229: | Redak 229: | ||
</TR> |
</TR> |
||
<TR> |
<TR> |
||
<TD>[[Artemis]]</TD> |
<TD>[[Artemida|Artemis]]</TD> |
||
<TD>[[Dijana (mitologija)|Diana]]</TD> |
<TD>[[Dijana (mitologija)|Diana]]</TD> |
||
</TR> |
</TR> |
||
Inačica od 17. siječnja 2013. u 03:11
Grčka mythologija sastoji se od legendi (mythova) o bogovima i herojima, a korien joj je u vierovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili bezsmrtni, više-manje neranjivi ter sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svietlosti, a živieli su na Olympu. Ova izviešća su prvobitno širena usmenom piesničkom traditijom; danas grčki mythovi su poznati prije svega iz starogrčke književnosti.
Izvori
Osim navedenih pisaca, izvor su bila i diela drugih tragičara, piesnika, philosopha i pisaca.
Osim dvaju najpoznatijih antičkih epova, postojali su i drugi epski cyclusi i manji epovi iz kojih se može doznati više o grčkoj mythologiji. Osim epova, u to ulaze i piesme te druge lyrske vrste poput Homerskih hymni. U Iliadi Homer govori o Trojanskome ratu i brojnim grčkim junacima, ali i o olympiskim bogovima. U Odysseji je težište na junaku Odysseusu, ali se pojavljuju i bogovi, ali još više razna mythološka bića koja su dodatan začin u grčkoj mythologiji. Homerske hymne spievane su u čast zasebnim božanstvima ter iz njih doznajemo više o pojedinim attributima i dogadjajima iz života pojedinih slavljenih bogova.
Hesiodova je Theogonija, zajedno s dielom Poslova i dana doista chronološki pregled od postanka svemira do piščeva vriemena. Pisac opisuje stvaranje svemira, prvih primordialnih božanstava, njihova rodoslovlja, ljubavi i sukobe. Njegova su diela vriedan spomenik i izvor za proučavanje grčke mythologije.
- Sophocles, Aeschylos i Euripid ter Aristophanes
Diela triju najpoznatijih antičkih tragičara donose razne inačice mythova te su takodjer vriedan izvor, kako sačuvana diela, tako i fragmenti. Njima uz bok stoji i comoediograph Aristophan koji donosi neke dogadjaje, ali su za proučavanje grčke mythologije tragoedije ipak važnije.
Rimski pisac Ovidius u svojim Metamorphosama donosi brojne crtice iz grčke mythlogije te u tom dielu obuhvaća sve bitno za nju. Bogovi imaju rimska imena, ali mythologija je grčka. Isto vriedi i za Aeneidu koja donosi brojne crtice iz grčke mythologije, tako da junak Aeneas postaje i rimskim nationalnim junakom, bez obzira na to što je Grk.
Comparativna mythologija
Godine 1871. Edward Burnett Tylor objavio je svoje dielo Primitivna cultura u kojoj se koristio methodom comparatije ter pokušao objasniti porieklo i evolutiju religije. Max Müller učinio je to isto na području mythova ter se stoga smatra osnivačem comparativne mythologije svojim istoimenim dielom. Mythom su se bavili i psycholozi poput Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga. Károly Kerényi piše da je mythologija, odnosno - mythologem - priča koja je dobro poznata i izpričana o bogovima i junacima, ali već ju je postalo nemoguće nanovo oblikovati i mienjati. Poslie se i Kerény priklonio nekim Jungovim zaključcima.
Postoje brojne theorije o izvornom porieklu mitova, a s time i same grčke mythologije. Prema scripturalnoj theoriji, sve su mythološke legende izvedene iz različitih pričanja religijskih textova. Prema poviesnoj theoriji, sve su osobe u mythologiji nekoć bile ljudska bića, a legende i fantastična obilježja dodaci su kasnijeg vriemena. Primierice, priča o Aeolosu izvedena je iz priče o vladaru na nekom otoku u Tirenskome moru. Allegoriska theorija govori da su svi mythovi symbolički i da je svaka priča zapravo allegorija. Physikalna theorija govori da su elementi - zrak, vatra, voda i zemlja - bili predmet vierskog štovanja i obožavanja, a božanstva su rodjena kao personificatija tih elemenata.
Max Müller povezivao je većinu europskih mythologija s ariskom mythologijom koju je smatrao izvornom. Godine 1891. rekao je da je najvažnije otkriće 19. stoljeća ova jednostavna jednakost: sanskrtski Dyauš pítā = grčki Zeus = rimski Jupiter = staronordijski Tyr. Podršku toj theoriji daje i ethimologija, posebice indoeuropeistika. Naime, Zeusovo grčko ime povezano je s ie. korienom *dey- = svietliti, odnosno *dyēws = danje nebo. U nominativu je njegov oblik Ζεύς πατερ, a u genitivu se Zeús mienja u Διός. To možemo povezati s glavnim bogom Indoeuropljana - *dyēws ph2tēr = božanski otac. Usp. u sanskrtu dyauš pítā. Iz istog koriena dolazi i lat. ime Zeusova pandana u rimskoj mythologiji, Jupitera: Iupiter, Iovis < stlat. Diovis, od genitiva u ie. - *dyeu-ph2tēr. Na rimsku je mythologiju mnogo utiecala grčka i ethruščanska mythologija.
U archaeologiji i mythographiji došlo je do novih otkrića. Grci su bili inspirirani nekim civilisatijama u Maloj Asiji i na Bliskom Iztoku. Primjerice, Adonis je pandan bliskoiztočnog "umirućeg boga", a Aphroditin je pandan anatolijske Kibele.
Cosmogonija
Theogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Hesiodovo dielo Theogonija.
Primordiali
Chaos je početno ništavilo i praznina koja je izpunjavala svemir prije postanka bogova. Iz njega su nastali prvi bogovi:
- Erebos - viečna tama, nastaje iz Chaosa.
- Nyx – tamna noć (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Chaosa s Erebom).
- Aether - viečno svietlo (prema drugim izvorima čisti zrak gornjeg neba koji dišu bogovi).
- Hemera - svijetli dan; hći Erebosa i Nyxe.
- Eros - spajatelj, prema Hesiodu on je prvi koji je nastao jer je morala postajati moć, snaga koja će garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za požudu, ljubav i sex, takodjer je štovan kao očinsko božanstvo. Jedan od concepata Erosa u grčkoj misli jest taj da je Eros prastaro božanstvo koje utielovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego takodjer i creativni poriv uviek stvarajuće prirode, prvorodjeno svietlo koje je došlo u postojanje i uredjenje svih stvari u svemiru. U elusianskim misterijama slavljen je kao Protagonus – prvorodjeni.
- Gaea – Zemlja, nastala iz Chaosa. Gaea je po nekim tumačenjima Majka (božica). Zemlje - kasniji oblik praindoeuropske Velike Majke koja potieče iz razdoblja neolitika.
- Tartar – istodobno i božanstvo i miesto u podzemlju (još dublje od Hadesa). U drevnim orphičkim misteriama Tartar je takodjer i neograničena prvopostojeća "stvar" iz koje nastaju svietlost i svemir.
- Uranos - zviezdano nebo, rodjen od Gaeë bez začeća.
- Pontos - more.
Prema orphičkim misteriama iz Chaosa prvo proizlazi Nyx.
Titani
Titani su loza Uranosa i Gaeje. Titani – prvorodjeni, prva božanstva nastala parenjem, bogovi s Olympa nastaju parenjem Titana. Prvi naraštaj:
- Phoeba - Coeosova supruga, božica Mieseca.
- Hyperion - bog svietla i sunca, stvara sa suprugom Theom boga Sunca Heliosa, boginju Mieseca Selenu, boginju zore Eosu.
- Coeos - nakon poraza protiv olympskih bogova bačen je u Gyros.
- Crios - Euribijin suprug.
- Cronos - Zeusov otac, Rhein suprug, postaje vladar svieta nakon oca Uranosa.
- Mnemosyna - majka devet Musa.
- Japet - suprug nymphe Clymene, nakon poraza protiv olypmiskih bogova bačen je u Tartar.
- Oceanos - gospodar mora, najjači Titan, stvorio je sa svojom sestrom i suprugom Tethysom, bogove rieka, mora i nymphe.
- Rhea - Hestina, Demetrina, Herina, Hadesova, Posidonova i Zeusova majka, vlada sa suprugom Cronosom.
- Thea - Coeosova supruga, tražila je za svoju diecu dio vladavine Titana, nakon toga su ubijeni Hyperion i Helios, a Selena je počinila samoubojstvo.
- Themis - boginja pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metis), poznaje budućnost i omogućila je Deucalionu i Pyrrhi da prežive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti zemlju.
- Tethys - boginja mora, Oceanosova supruga, kao Herina dadilja proklela je zviezde da viečno šeću po nebu.
Theogonija
Unutar grčke mythologije vidljiva su dva načina za dolazak u život:
Prvotna božanstva nastaju dieljenjem od Chaosa, no poslie Gaeë gotovo sva božanstva koja su nastala dieljenjem imaju negativan predznak (smrt, prievara, itd...) i u većini slučajeva potieču od Nyxe (tamne noći). Takodjer božanstva nastala dieljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem.
Primiećuje se model reprodukcije, iz dielovanja dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mytha na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka.
Nakon Chaosa pojavljuje se Gaea, viečna osnova bogova s Olimpa. Dieljenjem ona stvara Uranosa (zviezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Pontosa (dubine mora i planinske vrhunce).
Parenjem s Uranom nastaju Oceanos (svietski ocean) i Krije, te navedeni prvi naraštaj Titana, a s njima i posliednji, najmoćniji i najstrašniji Titan, Kron.
Njezini kasniji potomci s Uranom divovski su jednooki Cyclopii, graditelji zidova. Poslie dobivaju individualna imena:
Takodjer, tu su i tri strašna sina Gaeë i Urana, storuki i pedesetoglavi Hecatonchires:
Olympiski bogovi
Zeus je s bogovima živio na Olympu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima rodjeni su polubogovi i heroji. Grčki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, grieše u izvanbračnim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude dieluju Moerae (Fata).
- Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje.
- Aphrodita - božica je ljubavi, liepote, požude i spolnosti.
- Apollon, Feb - bog je medicine, proroštva, strieličarstva, glasbe, sunca i colonisatije te muške liepote.
- Ares - bog rata i bojne vreve; symbol hrabrosti, silovitosti i junačke snage.
- Artemis - božica je Mieseca, zvieri i lova, zaštitnica dievojaka, božica svadbe i poroda.
- Athena - božica je civilisatije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta.
- Demetra - božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita.
- Dionysos - bog plodnosti zemlje, bog vegetatije, vina, žena.
- Hades - bog podzemnog svieta.
- Hebe - božica mladosti; vrčonoša bogovima na Olympu.
- Hephaestos - bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre.
- Helios - bog Sunca.
- Hera - vrhovna je starogrčka božica, Zeusova žena i sestra; božica braka.
- Hermes - glasnik bogova, zaštitnik putnika i lopova, pastira, piesnika, athletičara i trgovaca.
- Persephone - Demetrina hći, Hadova žena.
- Posidon - bog mora, vode, vladar potresa.
Ostala božanstva
- Chronos - otac olympskih bogova, bog žetve.
- Adonis - bog žita, smrti i ponovnog rođenja.
- Asclepios - bog liečništva.
- Aeolos - bog vietra.
- Eros - bog ljubavi.
- Eumenides - boginje osvete i prokletstva.
- Heracles - sin Zeusa i kraljice Alcmene, polubog i junak.
- Hestija - božica je srca, ognjišta i doma.
- Leto - božica ratara i stočara.
- Moerae - božice životne sudbine.
- Morpheus - bog sna.
- Muse - Zeusove i Mnemosynine hćeri, pokroviteljice znanosti i umietnostii:
- Euterpe - zaštitnica glasbe i lyrske poësije
- Erato - zaštitnica ljubavnog i hymničkog piesništva
- Calliope - zaštitnica epske poësije i govorništva
- Clio - zaštitnica povijesti i junačkog piesništva
- Melpomene - zaštitnica tragoedije
- Polyhymnija - zaštitnica svete piesme i hymni, a takodjer i agroculture i pantomime
- Thalija - zaštitnica comoedije i bukolike
- Terpsichore - zaštitnica korske lyrike i plesa
- Uranija - zaštitnica astronomije.
- Nymphe - snage prirode utielovljene u polubožanskim mladim ženama.
- Pan - bog šuma, njiva, zaštitnik stada i pastira.
- Thanatos - bog smrti.
- Zephyros - bog zapadnog vietra.
Mitološka stvorenja
- Harpija
- Himera
- Hiron
- Kentaur
- Kerber
- Kiklop
- Lernejska Hidra
- Mantikora
- Minotaur
- Nemejski lav
- Pegaz
- Piton (mitologija)
- Satiri
- Nimfe
- Mojre
Junaci
Ostali ljudi
Titanomahija
U ratu između Titana i bogova Titani su izgubili. U tome ratu Titani su bili predvođeni Kronom, a uključivali su: Keja, Krija, Hiperiona, Japeta, Atlanta i Menetija.
Olimp je bio predvođen Zeusom (Kronovim i Rejinim sinom) i uključivao je: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona, Hekatonhire, Gigante i Kiklope (Zeus ih oslobađa iz Tartara da mu pomognu u ratu, poslije ih ponovno zatvara).
Nakon deset godina rata Olimp pobjeđuje i razdjeljuje svijet među sobom:
- Zeus - zrak i nebo
- Posejdon – sva mora i sve vode
- Had – podzemni svijet
- Zemlja je ostavljena svim ostalim božanstvima.
Poraženi Titani zarobljeni su u Tartar. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Okean i ženski titani (Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija) ostaju neutralni. Zbog toga ih Zeus nije kaznio. Hekatonhiri ostaju čuvari poraženih Titana, dok ih s vremenom Zeus nije sve ne oslobodio (osim Atlanta).
Grci klasičnog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu između bogova s Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preživjeti jest Teogonija pjesnika Hezioda. Izgubljeni ep jest Titanomahija slijepog tračkog barda Tomrisa. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu eseja O muzici koji se nekada pripisivao Plerhtu.
Grčki i latinski nazivi
Rimljani su religiju preuzeli od Grka i imali su iste bogove i božice, s tim što su ih nazivali drugačije:
| Grčko ime | Latinsko ime |
|---|---|
| Aphrodita | Venera |
| Ares | Mars |
| Artemis | Diana |
| Athena | Minerva |
| Demetra | Ceres |
| Eros | Cupid |
| Hades | Pluton |
| Hephest | Vulcan |
| Hera | Juno |
| Heracles | Hercules |
| Hermes | Mercur |
| Cronos | Saturn |
| Odisej | Uliks |
| Pan | Faun |
| Persephone | Prosepina |
| Posidon | Neptun |
| Zeus | Jupiter |
| Uran | Cel |
| Gea | Terra |
Poveznice
Literatura
- Graves, Robert: Grčki mitovi, CID, Zagreb, 2003.
