Podrinje: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Uklonjena promjena suradnika 176.108.33.249, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Mostarac
Redak 5: Redak 5:
Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na '''gornje Podrinje''' (općine [[Višegrad]], [[Goražde]], [[Foča]], [[Rogatica]] i [[Rudo]]) i '''donje Podrinje''' (općine [[Srebrenica]], [[Bratunac]] i [[Zvornik]]).
Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na '''gornje Podrinje''' (općine [[Višegrad]], [[Goražde]], [[Foča]], [[Rogatica]] i [[Rudo]]) i '''donje Podrinje''' (općine [[Srebrenica]], [[Bratunac]] i [[Zvornik]]).


Veći gradovi na srpskoj strani Podrinja su: [[Bajina Bašta]], [[Banja Koviljača]], [[Ljubovija]] i [[Loznica]].
Veći gradovi na srbijanskoj strani Podrinja su: [[Bajina Bašta]], [[Banja Koviljača]], [[Ljubovija]] i [[Loznica]].


== Povijest ==
== Povijest ==

Inačica od 19. siječnja 2013. u 18:45

rijeka Drina

Podrinje (dio Istočne Bosne) je regija u istočnoj Bosni i Hercegovini i zapadnoj Srbiji. Ova regija je dobila ime prema rijeci Drini. Na sjeveru prelazi u Posavinu.[1]

Bosanskohercegovačko Podrinje se ponekad dijeli na gornje Podrinje (općine Višegrad, Goražde, Foča, Rogatica i Rudo) i donje Podrinje (općine Srebrenica, Bratunac i Zvornik).

Veći gradovi na srbijanskoj strani Podrinja su: Bajina Bašta, Banja Koviljača, Ljubovija i Loznica.

Povijest

Na istoku srednjovjekovne Bosne prostirala se manja oblast Podrinje, koju su Bošnjani oteli 1374. od srpskog velmože Nikole Altomanovića. Ta oblast širila se s desne strane Drine i zahvaćala u Rašku do iza Plevlja i Mileševa. To je jedini, premda malen dio Bosne, koji je prvotno pripadao Nemanjićkoj državi. Osvajanje Podrinja zasluga je borbenog i lukavog bana Tvrtka. Tvrtko se nije samo s tim zadovoljio. On poželi kraljevsku krunu u Srbiji, koja je iza smrti posljednjeg Nemanjića nejakog Uroša (1371.) ostala bez kralja, sva pocjepkana i oslabljena. To mu konačno i uspije godine 1377., kad se za okrunio za kralja Srbljem i Bosni. Pri tom mu je izvrsno poslužila okolnost, da mu je baka Jelisava, žena bana Stjepana Kotromana, bila Nemanjićka, kći kralja Dragutina. Zato Tvrtko i njegovi nasljednici više puta ističu "praroditelje svoje gospodu srpsku". To nije dokaz Tvrtkova srpstva već njegove političke mudrosti i lukavosti. Uostalom po majci Jeleni Subićki, banu Prijezdi i drugim, teklo je u Tvrtkovih žilama neusporedivo više hrvatske krvi.[2]

Vidi još

Izvori

  1. Hrvatska enciklopedija Podrinje
  2. Krunoslav Draganović, Herceg-Bosna i Hrvatska, Nova tiskara, Sarajevo, 1940.