Winston Churchill

Sir Winston Churchill
Premijer Ujedinjenog Kraljevstva
trajanje službe 10. svibnja, 1940. – 27. srpnja, 1945.
Prethodnik	Neville Chamberlain
Nasljednik	Clement Attlee
trajanje službe 26. listopada, 1951. – 7. travnja, 1955.
Prethodnik	Clement Attlee
Nasljednik	Anthony Eden
Rođenje	30. studenog 1874., Blenheim Palace, Woodstock, Oxfordshire, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt	24. siječnja 1965., London, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Politička stranka	Konzervativac i liberal

»Churchill« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Churchill (razdvojba).

Winston Leonard Spencer Churchill (Oxfordshire, 30. studenog 1874. - London, 24. siječnja 1965.) - britanski političar, državnik, pisac i borbeni imperijalist najpoznatiji kao premijer Velike Britanije tijekom Drugog svjetskog rata. Osvojio je 1953. Nobelovu nagradu za književnost zahvaljujući knjigama u kojima je opisao modernu englesku i svjetsku povijest. Sir Winston Churchill 2002. godine je izabran za najvećeg Britanca u povijesti u anketi 100 najvećih Britanaca. Neki ga smatraju jedim od najvećih zločinaca svih vremena koji je uvukao svijet u drugi svjetski rat svojom tvrdoglavom i nepopustljivom politikom prema Trećem Reichu . Iako je bio ratni premijer, nije bio izabran na demokratskim izborima. Prvi je u povijesti čovječanstva naredio masovna bombardiranja civilnih gradova (Njemačka) i uzrokovao ogromne patnje civila. Prema Hrvatima je suodgovoran za isporuku i nakon toga ubojstvo preko 200 000 hrvatskih civila i vojnika od boljševičke Titove vojske. Smatra ga se najodgovornijim krivcem za urušavanje britanske imperije nakon drugog svjetskog rata i jednog od kreatora poslijeratnog uspostavljanja cionističke države Izrael .

Sir Winston Leonard Spencer Churchill rođen je 30. studenog 1874. godine u mjestu Oxfordshire. Godine 1895. završio je vojnu akademiju u Sandhurstu. Kao časnik britanske vojske borio se 1897. - 1898. protiv ustanika na sjeverozapadu Indije, a 1898. pod Kitchenerom, u bici kod Omdurmana (Sudan). Naredne godine napušta vojsku i neuspješno se kandidra kao član Konzervativne stranke za zastupnika u britanskom parlamentu. Kao ratni dopisnik sudjelovao je u burskom ratu kada je (1898.) i zarobljen. Svojim podvizima i dopisima s bojišta stekao je veliku popularnost na osnovu koje je 1900. izabran za zastupnika Donjeg doma. Četiri godine kasnije priključio se Liberalnoj stranci. U periodu od 1905. - 1908. obnašao je dužnost državnog podsekretara za kolonije, a u periodu 1908. - 1909. bio je ministar trgovine. No, iste godine preuzima dužnost ministra unutarnjih poslova i na njoj ostaje sve do 1911. godine. Od tada pa sve do 1915. prvi je lord Admiraliteta. Nakon neuspjele dardanelske operacije odlazi na Zapadni front kao zapovjednik bataljuna. Dvije godine kasnije, 1917. ponovo preuzima ministarsku dužnost kao ministar za municiju. Već naredne godine (1918.) postaje ministar rata i zrakoplovstva. Na tom mjestu ostaje sve do 1921. godine. Od tada pa do 1922. ministar je kolonija.

U vrijeme Oktobarske revolucije uporni je zagovornik intervencije protiv Sovjetske Rusije i jedan od glavnih organizatora intervencije. Neuspjeh i visoka cijena tog eksperimenta potakli su Lloyd Georgea da ga premjesti na na čelo ministarstva kolonija (1921. - 1922.). Godine 1924. iz Liberalne stranke prelazi u Konzervativnu stranku i iste godine postaje ministar financija. Na toj dužnosti ostaje sve do 1929. godine. Po dolasku Hitlera na vlast u Njemačkoj Churchill opominje Britaniju i poziva je da se što prije i što jače naoruža. Oštro osuđuje vladinu politiku popuštanja Hitleru, a Münchenski sporazum naziva porazom bez rata. Zalagao se za beskompromisni stav spram Hitlera kao jedini način na koji ga se može obuzdati. Nakon što je Britanija objavila rat Njemačkoj (3. rujna 1939.) ulazi u Chamberlainovu vladu kao prvi lord Admiraliteta. U najtežim danima za Britaniju - nakon Savezničkog sloma u Norveškoj (10. svibnja 1940.) i poslije pada Francuske postao je predsjednik britanske vlade i vođa Konzervativne stranke. U sudbonosnim trenucima kada je Velika Britanija sama stajala nasuprot nacističkoj Njemačkoj Churchillove riječi zadivile su čitav svijet:

"... Nikada nećemo malaksati ni popustiti. Ići ćemo do kraja ma kakva cijena bila; borit ćemo se na plažama; borit ćemo se na poljima i na ulicama; borit ćemo se u brdima; nikada se nećemo predati."

Tada je proklamirao i svoju parolu: Svaki čovjek i svaka država koji idu s Hitlerom naši su neprijatelji, i već 22. lipnja 1941. nudi savez napadnutom SSSR-u.

Datoteka:Cairoconference1943ChurchillChiangMdmChiang.jpg

Sir Winston Churchill na Konferenciji u Kairu 1943. godine (desno, u bijelom odijelu)

U skladu sa svojim gledištem da rat vode državnici i političari, a ne vojnici, bio je tvorac mnogih strateških poduhvata u 2. svjetskom ratu. Za vrijeme rata blisko je surađivao s američkim predsjednikom Rooseveltom s kojim je potpisao Atlansku povelju (začetak Ujedinjenih naroda) i Zakon o zajmu i najmu, zahvaljujući kojem su Britanci primali američku vojnu pomoć. Na parlamentarnim izborima 1945. pobjedu odnosi Laburistička stranka. Ali na izborima 1951. laburisti gube vlast i u listopadu iste godine Konzervatinva stranka ponovo preuzima vlast. Godine 1953. Churchill dobija Nobelovu nagradu za književnost, a u travnju 1955. povlači se i mjesto ustupa najbližem suradniku Anthony Robert Edenu.

Djela:

• Lord Randolf Churchill
• Moje afričko putovanje
• Liberalizam i socijalni problem
• Povijest svjetskog rata
• Marlboro, njegov život i doba
• Korak po korak
• U borbu
• Neumoljiva borba
• Početak kraja
• Memoari iz 2. svjetskog rata
• Svjetska kriza (The World Crisis, pisano 1923.- 1929.)
• Drugi svjetski rat (The Second World War, pisano 1948.-1953.)
• Povijest naroda engleskog govornog područja (A History of the English-speaking Peoples, pisano 1956.-1958.)