Drevni Egipat

Velika sfinga i piramide u Gizi su najprepoznatljiviji simboli civilizacije drevnog Egipta.

Drevni Egipat bila je drevna civilizacija u sjeveroistočnoj Africi, smještena uz rijeku Nil što je danas moderna država Egipat. Egipatska civilizacija je srasla oko 3150. godine prije Krista (prema konvencionalnoj egipatskoj kronologiji) zajedno s političkim ujedinjenjem Gornjeg i Donjeg Egipta pod prvim faraonom. Povijest drevnog Egipta događala se u nizu stabilnih kraljevstva, odvojeni razdobljima relativne nestabilnosti poznatih kao srednja razdoblja: Staro kraljevstvo iz ranog brončanog doba, Srednje kraljevstvo iz srednjeg brončanog doba i Novo kraljevstvo iz kasnog brončanog doba. Egipat je dosegnuo vrhunac svoje snage tijekom Novog kraljevstva u periodu Ramesside, nakon čega su ušli u period polaganog opadanja. Egipat je bio napadan i osvajan od strane mnogih stranih sila (kao što su Libijci, Nubijci, Asirci, Babilonci, Perzijci i Makedonci) u Trećem prijelaznom, te u Kasnom periodu. U razdoblju nakon smrti Aleksandara Velikog, jedan od njegovih generala Ptolemej I. Soter, postavio je sebe kao novog vladara Egipta. Ptolemejsko kraljevstvo je vladalo Egiptom do 30. godine prije Krista, kada je pao pod vlast Rimskog Carstva i postao rimska provincija.

Uspjeh drevne egipatske civilizacije je došao dijelom iz njegove sposobnosti da se prilagodi uvjetima doline rijeke Nil. Predvidljive poplave i kontrolirano navodnjavanje plodne doline proizvelo je višak usjeva, koji su pokretali društveni razvoj i kulturu.

Osnove

Karta Drevnog Egipta

Egipat je transkontinentalna nacija smještena uglavnom u Sjevernoj Africi, s Sinajskim poluotokom koji se nalazi u Aziji. Ima obalu na Sredozemnom moru, Crvenom moru, Sueskom zaljevu i zaljevu Aqaba. Graniči s Libijom na zapadu, Sudanom na jugu, i pojasom Gaze pod palestinskom upravom i Izraelom na istoku. Drevni Egipat je bio podijeljen na dvije države, poznate kao Gornji i Donji Egipat. Rijeka Nil teče prema sjeveru od južne točke do Sredozemnog mora. Nil, oko kojeg se okupila većina stanovništva Egipta, bio je žila kucavica egipatske kulture još od kamenog doba i kulture Naqada.

Područje oko Nila zvalo se Kemet ("crna zemlja"), ime je dobila po tamnoj zemlji nanesenu poplavnim vodama Nila. Pustinja je imala ime Dešret ("crvena zemlja")

Nomadski lovci-sakupljači počeli su živjeti uzduž Nila tijekom pleistocena. Tragovi tih ranih ljudi javljaju se u obliku rukotvorina uzduž nilskih terasa i u oazama. Do oko 6000 p.K. u dolini Nila se javilo organizirano ratarstvo i velike građevine.

Narod

Postoje mnoge teorije o porijeklu ranih Egipćana, ta je tema još uvijek protkana proturječnostima.

Egipatsko društvo bilo je spoj naroda sjevera i sjeverozapada Afrike sa narodima jugozapadne Azije. Nedavna istraživanja genetičara potvrđuju ovu teoriju, ali rasprave o toj temi još uvijek traju.

Egipatska kultura bila je izuzetno stabilna i mijenjala se vrlo malo kroz razdoblje od gotovo 3000 godina. To uključuje religiju, običaje, umjetničko izražavanje, arhitekturu i društvenu strukturu.

Povijest drevnog Egipta zapravo počinje s Egiptom kao ujedinjenom državom, što se dogodilo oko 3000 p.K. Narmer, koji je ujedinio Gornji i Donji Egipat, bio je prvi faraon; iako arheološki dokazi da je razvijeno egipatsko društvo postojalo i znatno prije toga: Preddinastijski Egipat.

U 10. tisućljeću p.K. uzduž Nila kulturu uzgajivača žitarica koji su koristili najraniji oblik srpova, zamijenila je kultura lovaca, ribara i lovaca-sakupljača koji su koristili kamena oruđa. Postoje i dokazi o ljudskim prebivalištima u jugozapadnom dijelu Egipta, blizu granice sa Sudanom, prije 8000 p.K. Klimatske promjene i/ili pretjerana ispaša oko 8000 p.K. počele su isušivati egipatske pašnjake, s vremenom oblikujući Saharu oko 2500 p.K.], pa su rana plemena selila prema Nilu gdje su razvili sjedilačko gospodarstvo i centraliziranije društvo. Postoje dokazi pastoralizma i uzgoja žitarica u istočnoj Sahari u 7. tisućljeću p.K. Do 6000 p.K. stari su uzgajali stoku i gradili velike građevine. Gradnja uz pomoć žbuke bila je u upotrebi od 4000 p.K.

Arheolozi često izlaze s različitim kronologijama drevnog Egipta, također će se često naći u istom radu navedeno više alternativnih kronologija. Iz ovog razloga može biti razlika između datuma koji su prikazani ovdje, i onih u ostalim člancima. Isto tako, često postoji i više varijanti pisanja imena. Egiptolozi obično dijele povijest faraonske civilizacije koristeći raspored kojeg je izradio Maneton u svome djelu Aegyptaica.

Periodizacija razvoja Egipatske države

Egipatskom su državom u najvećem dijelu njezine duge prošlosti vladale razne vladarske obitelji koje nazivamo dinastijama. Dinastije su se izmjenjivale na vlasti u razdobljima jačanja pojedinih gradskih središta i stoga ih ćesto nazivamo prema njihovim imenama. Tijekom četiri tisuće godina egipatske povijesti na vlasti se nalazilo više od 30 dinastija. Razvoj egipatske civilizacije dijelimo na sljedeća razdoblja:

• Preddinastičko razdoblje
• Arhajsko razdoblje (I i II dinastija)
• Staro kraljevstvo (III- VI dinastija)
• Srednje kraljevstvo (VII-XI dinastija)
• II međurazdoblje (XIII-XVII dinastija)
• Novo kraljevstvo (XVII- XX dinastija)
• III međurazdoblje (XXI-XXV.)
• Saitski period (XXVI dinastija)
• Kasno razdoblje (XXVII-XXXI dinastija)
• Helenistično razdoblje (XXXII i XXXIII dinastija)
• Rimsko razdoblje

Oporezivanje

Egipatski su vladari nametnuli različite poreze svome narodu. Budući da u to doba nije bilo nikakvog poznatog oblika valute, porezi su plaćani "u naturi" (robom ili radom). Vezir je nadzirao porezni sustav kroz državne odjele. Ti su odjeli morali svakodnevno podnositi izvještaje o količini raspoložive robe, kao i kolike je se ubuduće očekuje. Porez je bio plačan ovisno o zanatu ili dužnostima pojedinca. Zemljoposjednici su plaćali porez u žitu i ostalim proizvodima koje su uzgojili na svojoj zemlji. Obrtnici su plaćali u robi koju su proizvodili. Lovci i ribari plaćali su od onoga što je bilo ulovljeno u rijeci, močvari ili pustinji. Jedan član svakog kućanstva bio je obvezan platiti porez javnim radom, kopanjem kanala u radom u rudniku, nekoliko tjedana godišnje. No, bogatiji plemenitaši mogli su unajmiti siromašnijeg čovjeka da otplati njihov porez radom.

Jezik

Podrobniji članak o temi: Egipatski jezici

Jezik drevnog Egipta čini nezavisnu granu Afro-Azijske grupe jezika. Najsličnije su mu berberska, beja, te semitska grupa jezika. Najranijim pronađenim zapisima egipatskog jezika određeno je da potječu iz oko 3200.p.K., što taj jezik čini jednim od najstarijih i najduže bilježenih jezika. Znanstvenici svrstavaju egipatski u šest velikih kronoloških dijelova:

• Arhaički egipatski (prije 3000.p.K.)

Sastoji se od zapisa iz kasnog preddinastijskog perioda i ranodinastijskog perioda. Najstariji poznat dokaz egipatskog hijeroglifnog pisma pronađen je na keramičkim posudama iz Naqada

• Staroegipatski (3000–2000.p.K.)

jezik Starog kraljevstva(države) i prvog prijelaznog perioda. Zapisi u piramidama čine većinu zapisanoga u ovom stadiju jezika. Na zidovima elitnih Egipćana ima i autobiografskih zapisa koji predstavljaju staroegipatski. Jedna od njegovih bitnih karakteristika je utrostručenje ideograma, fonograma i determinativuma da bi se označila množina. Ukupno gledajući, ne razlikuje se mnogo od slijedećeg stadija..

• Srednjeegipatski (2000–1300.pK.)

Često se naziva i klasični egipatski, ovaj je stadij poznat po raznim pisanim dokazima u hijeroglifskim i hijeratskih rukopisa iz Srednjeg kraljevstva(države). Sadrži i pogrebne zapise na sarkofazima, mudrosne tekstove s uputama o načinu života u skladu s egipatskom filozofijom; priče koje opisuju pustolovine određenog pojedinca na primjer Priča o Sinuhe; medicinski i znanstveni tekstovi; i pjesničke tekstove u hvalu boga ili faraonaa, kao što je Himna Nilu. Pučki egipatski se već počeo razlikovati od pisanog jezika što je vidljivo u nekim hijeratskim tekstovima Srednjeg kraljevstva, ali klasični srednjeegipatski nastavio se zapisivati u službenom kontekstu još do duboko u kasnodinastijski period.

• Kasnoegipatski (1300–700.p.K.)

Zapisi iz ovog stadija javljaju se u drugom dijelu Novog kraljevstva(države), kojeg mnogi smatraju "Zlatnim dobom" drevne egipatske civilizacije. Postoji u velikom broju vjerskih i svjetovnih tekstova. Kasnoegipatski nije potpuno različit od srednjeegipatskog, budući da se mnogi "klasicizmi" javljaju u povijesnim i literarnim dokumentima u ovom razdoblju. Međutim, razlika između srednjeegipatskog i kasnoegipatskog veća je nego između srednjeegipatskog i staroegipatskog. Također bolje od srednjeegipatskog predstavlja jezik kojim se govorilo u Novom kraljevstvu i nadalje. Hijeroglifski pravopis dobio je, između kasnodinastijskog i Ptolomejskog razdoblja, golem broj novih slova (grafema)..

• Demotski egipatski (7..st.p.K.-4.st.n.e.)
• Koptski (3.–17 st.n.e.)

Pismo

Narmerova ploča dugo je bila najstariji zapis hijeroglifima. Pronađena je tijekom iskapanja u Hierakonpolisu (današnji Kawm al-Ahmar) 1890-ih, a starost joj je određena na 3200 p.K. no novija istraživanja pokazuju da simboli na keramici iz Gerzeje, iz 4000 p.K., sliče tradicionalnim hijeroglifskim oblicima. 1998. tim njemačkih arheologa pod vodstvom Guntera Dreyera je, na iskapanjima kod Abydosa, otkrio grobnicu koja je pripadala preddinastijskom vladaru. U njoj su pronašli 3 stotine oznaka zapisanih proto-hijeroglifima, starost im je određena na oko 33.st.p.K.

Egiptolozi egipatsko pismo zovu egipatski hijeroglifi, oni su danas najstarije poznato pismo. Hijeroglifi su bili dijelom slogovni i dijelom slikovni. Hijeratski je kurzivna oblik egipatskih hijeroglifa a prvi puta se koristio za vrijeme prve dinastije (oko 2925.p.K.–oko 2775.p.K.). Demotski egipatski je pojam koji označava pismo i jezik koji je slijedio kasnoegipatskom. Koptski je jezik preživio u govoru do srednjeg vijeka, a danas ga koristi kršćanska manjina kao liturgijski jezik.

Počevši od oko 2700.p.K., Egipćani koriste piktograme da bi predstavili zvučne glasove – suglasnike i samoglasnike. Do 2000.p.K., koristilo se 26 piktograma da bi se opisalo 24 (koja su poznata) egipatska zvučna glasa.

Hijeroglifi su se prestali koristiti oko 4.st.n.e. Nakon 15.st.n.e. počeli su pokušaji da se hijeroglifi dešifriraju.

Kultura

Egipatske religije nastale su preuzimanjem vjerovanja egipatskog naroda od preddinastijskog razdoblja pa sve do pojave kršćanstva i islama u Grčko-rimskom razdoblju.

Sve životinje koje su, od Preddinastijskog razdoblja, prikazivane i obožavane u umjetnosti, pismu i religiji drevnog Egipta, bile su autohtone afričke životinje. To se promijenilo dolaskom Grčko-rimskog razdoblja. Jednogrba deva, koja je prvo pripitomljena u Arabiji, u Egiptu se pojavljuje početkom 2. tisućljeća prije Krista.

Hram je bio središte naselja starog Egipta. Služio je kao gradska vijećnica, sveučilište, knjižnica, kao i za religijske funkcije.

Religiozna priroda egipatske civilizacije utjecala je na njen doprinos umjetnostima drevnog svijeta. Mnoga velika djela drevnog Egipta prikazuju bogove, božice i faraone, koji su također smatrani božanstvima. Umjetnost drevnog Egipta je općenito obilježena idejom reda.

Mumije i piramide koje su pronađene i izgrađene izvan drevnog Egipta pokazuju utjecaj vjerovanja drevnog Egipta na druge prapovijesne kulture. Jedan od načina širenja njihovog utjecaja bio je i put svile. Neke od država s kojima je drevni Egipat bio povezan bile su Nubija i Punt na jugu, Egejska i drevna Grčka na sjeveru, Levant i druga područja na Bliskom Istoku, i Libija na zapadu.

Podrobniji članak o temi: Umjetnost drevnog Egipta

Egipatska mitologija

Podrobniji članak o temi: Egipatska mitologija

Egiptologija

Podrobniji članak o temi: Egiptologija

Egiptologija je znanost koja proučava Drevni Egipat i egipatske starine te je regionalni i tematski ogranak širih znanstvenih displina drevne povijesti i arheologije. Znanstvenici koji se bave ovom disciplinom nazivaju se egiptolozi, iako se egiptologijom bave i stručnjaci iz srodnih znanstvenih područja.

Egiptologija se bavi istraživanjem područja staroegipatske kulture ( jezik, književnost, povijest, religija, umjetnost, gospodarstvo i etika ) od petog tisućljeća pr. Kr. do kraja rimske vladavine u četvrtom stoljeću. Početkom moderne egiptologije smatra se godina 1822., kad je dešifriran sustav egipatskoga pisma - hijeroglifa.

Poveznice

• Povijest drevnog Egipta
• Arheološki lokaliteti u Egiptu
• Popis faraona