Sudnji dan: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (robot Uklanja: ar:يوم القيامة Mijenja: az:Məhşər
Redak 26: Redak 26:
[[he:יום הדין]]
[[he:יום הדין]]
[[id:Pengadilan Terakhir]]
[[id:Pengadilan Terakhir]]
[[it:Giudizio Universale]]
[[it:Giudizio universale]]
[[ja:最後の審判]]
[[ja:最後の審判]]
[[kk:Қиямет]]
[[kk:Қиямет]]

Inačica od 24. veljače 2013. u 23:15

Michelangelo: Posljednji sud

Sudnji dan, posljednji sud ili paruzija u eshatološkim religijama predstavlja vjerovanje u posljednji i konačni sud koji će biti na kraju povijesti, tako da razdvoji pravedne od zlih, nakon čega će pravedni zadobiti vječni život kao nagradu, a zli konačnu propast kao kaznu.

Kršćani vjeruju, da će Isus Krist suditi svim narodima, kada dođe u slavi i svi sveti anđeli sa njim (Mt 25, 31). Dolaskom Isusa, ispuniti će se kraljevstvo Božje. Dogodit će se i uskrsnuće mrtvih, Isus će suditi moću, koju je stekao kao Otkupitelj svijeta, koji je došao spasiti ljude. Tajne srdaca bit će otkrivene, kao i ponašanje svakog pojedinca prema Bogu i bližnjemu. Svaki čovjek će prema svojim djelima i nedjelima biti ispunjen životom ili osuđen na vječnu kaznu.[1]

U Bibliji se navodi, da samo Bog zna dan kada će biti Sudnji dan. Time se poziva vjernike na trajnu budnost i spremnost. O tome govore i Isusove prispodobe. U kršćanstvu je učenje o posljednjem sudu i uskrsnuću mrtvih, jedna od osnovnih dogmi. Između ostalog, ono je sastavni dio Nicejsko-carigradskoga vjerovanja u riječima: "opet će doći u slavi suditi žive i mrtve". Vjera u drugi Kristov dolazak, davala je snagu kršćanima za vrijeme progona i teških vremena.

Izvori

  1. Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Verbum Split 2006.