Republika Kina

Republika Kina 中華民國 Zhōnghuá Mínguó
Zastava Grb
Himna San Min Chu-i
Položaj Republike Kine
Glavni grad	Taipei
Službeni jezik	kineski 1
Državni vrh
- Predsjednik	Ma Ying-jeou
- Predsjednik Vlade	Jiang Yi-huah
Neovisnost	10. listopada 1911.
Površina	138. po veličini
- ukupno	35 980 km2
- % vode	2,8 %
Stanovništvo	48. po veličini
- ukupno (2005)	22 894 384
- gustoća	636/km2
Valuta	novi tajvanski dolar (10 jiaoa = 100 fena 2)
Pozivni broj	+886
Vremenska zona	UTC +8
Internetski nastavak	.tw
(1) govorni standard je mandarinski (2) koristi se samo kovanica od 5 jiaoa

Republika Kina, poznata kao i Tajvan je djelomično priznata de facto država, koja se nalazi većim dijelom na otoku Tajvan u istočnoj Aziji. Zajedno sa susjednim manjim otočnim skupinama Peskadori, Quemoy i Matsu od 1949. funkcionira kao de facto neovisna država koja sebe naziva Republika Kina (kin. 中華民國, Chung-hua Min-kuo). Vlasti Narodne Republike Kine kao i većine država svijeta, uključujući i Hrvatsku, ne priznaju vladu Republike Kine i smatraju Republiku Kinu dijelom Narodne Republike Kine.

Zemljopis

Tajvan je odvojen od matice Tajvanskim prolazom. Na sjeveru je Istočno kinesko more, na istoku Filipinsko more te na jugu Južno kinesko more.

Otok je izdužen u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a paralelno s dužom osi pruža se gorje Chung-yang Shan-mo koje zauzima većinu unutrašnjosti (najviši vrh Yü shan, 3.997 m). Zapadne padine se, za razliku od istočnih, blago spuštaju prema moru pa je na zapadnoj obali i niskom priobalju koncentrirana većina stanovništva.

Povijest

Prva kineska naseljavanja zabilježena su u 7. stoljeću, a od 13. stoljeća smatra se kineskim teritorijem. Do otoka su doplovili u 16. stoljeću Portugalci i nazvali ga "Ilha Formosa" (Krasni otok). Nizozemci zaposjedaju otok 1624., ali u drugoj polovici 17. stoljeća nakon nekoliko ustanaka protjerali su ih Kinezi pristalice dinastije Ming, no sami su bili poraženi od novog režima koji je na kopnu uspostavila nova, mandžurska dinastija Qing.

Otok je 1895. pripao Japanu.

Tajvan je poslije japanskog poraza u drugom svjetskom ratu vraćen Kini. Snage nacionalističke stranke Kuomintang pod vodstvom Čang Kaj-šeka sklonile su se na otok nakon što su 1949. poražene od komunista u građanskom ratu. Po izbijanju korejskog rata u kojem je komunistička vlast Narodne Republike Kine spasila od propasti Sjevernu Koreju, SAD su pružile vojnu i političku pomoć Kuomintangu na Tajvanu. Do 1971. vlada na Tajvanu predstavljala je Kinu u Ujedinjenim narodima. Rast gospodarskog i političkog utjecaja Narodne Republike Kine i njeno uvjetovanje uspostave diplomatskih odnosa prekidom svih službenih odnosa s Tajvanom doveli su do rastuće političke, ali ne i gospodarske izolacije otoka koji je postao jednom od najrazvijenijih zemalja Azije.

Kuomintang je dopustio djelovanje oporbenih političkih stranaka 1986., a godinu kasnije okončano je izvanredno stanje koje je bilo na snazi od 1949. Na predsjedničkim izborima 2000. pobijedio je kandidat oporbene Demokratske napredne stranke Chen Shui-bian koji se zalaže za proglašenje potpune neovisnosti Tajvana od Narodne Republike Kine.

Stanovništvo

Većinu stanovništva čine Kinezi, uglavnom potomci prvih doseljenika iz južnog Fujiana i sjevernog Guangdonga koji govore osobitim dijalektima kineskog, hokkien i hakka. Oko 15% stanovnika su pristaše Kuomintanga iz svih dijelova Kine koji su stigli nakon 1945. i koji uglavnom govore standardnim kineskim jezikom. Domorodci koji su na Tajvanu živjeli prije kineske kolonizacije čine oko 2% i žive uglavnom u planinskim dijelovima zemlje.

Gospodarstvo

Tijekom većeg dijela 20. stoljeća tajvansko je gospodarstvo bilježilo visoki, često i spektakularan rast. Na početku 21. stoljeća dvije trećine BDP-a ostvaruje uslužni sektor, a glavna grana industrije je proizvodnja informatičke opreme i drugih sofisticiranih proizvoda. BDP je 2004. bio 25.300 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Nedovršeni članak Republika Kina koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Predložak:Link FA