Đuro Utješanović: razlika između inačica
Podatak o mjestu i datumu rođenja, manje korekcije |
m Sitno |
||
| Redak 33: | Redak 33: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Još kao dijete je izgubio oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U [[Kikinda|Kikindi]] je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u [[Split]] gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem [[Ivica Vidović|Ivicom Vidovićem]]. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u [[Sarajevo]] na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u [[Zagreb]]. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u [[Kazalište Gavella|kazalištu Gavella]], a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]], gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u [[Večernja škola|Večernjoj školi]] [[Željko Pervan|Željka Pervana]] gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: [[Hajdučka vremena (1977)|Hajdučka vremena]] (1977.), [[Vlakom prema jugu (1981)|Vlakom prema jugu]] (1981.), [[Krhotine - Kronika jednog nestajanja (1991)|Krhotine]] (1991.), [[Kad mrtvi zapjevaju (1998)|Kad mrtvi zapjevaju]] (1998.). Kratku, ali zapaženu ulogu imao je i u Oskarom nagrađenom filmu [[Ničija zemlja (2001)|Ničija |
Još kao dijete je izgubio oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U [[Kikinda|Kikindi]] je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u [[Split]] gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem [[Ivica Vidović|Ivicom Vidovićem]]. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u [[Sarajevo]] na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u [[Zagreb]]. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u [[Kazalište Gavella|kazalištu Gavella]], a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]], gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u [[Večernja škola|Večernjoj školi]] [[Željko Pervan|Željka Pervana]] gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: [[Hajdučka vremena (1977)|Hajdučka vremena]] (1977.), [[Vlakom prema jugu (1981)|Vlakom prema jugu]] (1981.), [[Krhotine - Kronika jednog nestajanja (1991)|Krhotine]] (1991.), [[Kad mrtvi zapjevaju (1998)|Kad mrtvi zapjevaju]] (1998.). Kratku, ali zapaženu ulogu imao je i u Oskarom nagrađenom filmu [[Ničija zemlja (2001)|Ničija zemlja]]. Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji [[HRT|Hrvatske televizij]]e [[Jel' me netko tražio]], a sa sinom [[Drago Utješanović|Dragom]] često je nastupao u kazališnim predstavama diljem Hrvatske. |
||
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi [[Socijalistička radnička partija Hrvatske|Socijalističke radničke partije Hrvatske]] u VI. izbornoj jedinici za [[Hrvatski sabor]]. |
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi [[Socijalistička radnička partija Hrvatske|Socijalističke radničke partije Hrvatske]] u VI. izbornoj jedinici za [[Hrvatski sabor]]. |
||
Inačica od 27. veljače 2013. u 14:10
| Đuro Utješanović | |
| Rodno ime | Đuro Utješanović |
|---|---|
| Rođenje | 7. srpnja 1940., selo Kljevci kod Sanskog Mosta |
| Smrt | 25. veljače 2013., Zagreb |
| Zanimanje | glumac |
| Važniji filmovi | Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Đuro Utješanović (Kljevci, 7. srpnja 1940.[1]- Zagreb, 25. veljače 2013.) bio je hrvatski glumac rođen u Bosni i Hercegovini.
Životopis
Još kao dijete je izgubio oba roditelja: otac Drago je poginuo 1943. u njemačkom napadu na partizansku podzemnu bolnicu, a majku Dragicu 1945. ubijaju pljačkaši. U Kikindi je zavšio osnovnu školu. Utješanović je 1956. poslan u Split gdje je pohađao šumarsku školu zajedno s još jednim budućim velikim hrvatskim glumcem Ivicom Vidovićem. Po završetku srednjoškolskog školovanja vraća se u Kikindu, odakle je, opet protiv svoje volje, poslan u Sarajevo na šumarski fakultet. Šumarski fakultet mu nikako nije bio po volji, i nakon dvije godine studija odlučuje "pobjeći" iz Sarajeva u Zagreb. U Zagrebu će nešto kasnije upisati i glumu, za koju je pokazivao zanimanje još od srednjoškolskih dana. Poslije stjecanja diplome deset je godina radio u kazalištu Gavella, a potom je odlučio napustiti kazališne daske. Često je glumio u filmovima, i to najviše tada nepopularne uloge žandara i ustaša. Struka će reći da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. U novije vrijeme ostati će upamćen po ulozi tetka u Večernjoj školi Željka Pervana gdje je pokazao talent za improvizaciju. Zapažene uloge je ostvario u filmovima: Hajdučka vremena (1977.), Vlakom prema jugu (1981.), Krhotine (1991.), Kad mrtvi zapjevaju (1998.). Kratku, ali zapaženu ulogu imao je i u Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja. Popularnost je stekao i u zabavnoj emisiji Hrvatske televizije Jel' me netko tražio, a sa sinom Dragom često je nastupao u kazališnim predstavama diljem Hrvatske.
Uz glumačke vode okušao se i u politici 2003. kada je bio prvi na izbornoj listi Socijalističke radničke partije Hrvatske u VI. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor.
Umro je u Zagrebu 25. veljače 2013. u 73. godini života od posljedica srčanog udara.
Filmografija
Televizijske uloge
- "Najbolje godine" kao Rudolf (2009.)
- "Putovanje u Vučjak" kao Dane (1986.-1987.)
- "Lažeš, Melita" kao poštar (1986.)
- "Smogovci" kao odbjegli iz zatvora (1983.)
- "Punom parom" kao vozač druga Bože (1978.)
- "U registraturi" kao Ferkonja (1974.)
Filmske uloge
- "Duga mračna noć" kao seljak (2005.)
- "Ničija zemlja" kao bosanski vodič (2001.)
- "Je li jasno, prijatelju?" kao Jura (2000.)
- "Tri muškarca Melite Žganjer" kao čuvar parkirališta (1998.)
- "Kad mrtvi zapjevaju" kao udbaš (1998.)
- "Rusko meso" kao uhićenik (1997.)
- "Ne zaboravi me" (1996.)
- "S.P.U.K." kao dermatolog (1983.)
Izvori
moljac.hr :: Đuro Utješanović, uz dozvolu autora teksta
Vanjske poveznice
- Đuro Utješanović na IMDb.com