Mumija: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika DzovicaKinaivan, vraćeno na zadnju inačicu suradnika MerlIwBot |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
[[Slika:Mumie Thutmosis I.jpg|mini|Mumija Tutmozisa prvog, [[Kairo]]]] |
[[Slika:Mumie Thutmosis I.jpg|mini|Mumija Tutmozisa prvog, [[Kairo]]]] |
||
'''Mumija''' je [[Smrt|mrtvo]] [[Čovjek|ljudsko]] tijelo čiji su [[koža]] i organi sačuvani namjerno ili slučajnim izlaganjem kemikalijama, velikoj hladnoći, vrlo maloj vlažnosti ili nedostatku [[zrak]]a kad tijelo potone u blatište. Na pokušaje očuvanja ljudskog tijela poslije smrti arheolozi |
'''Mumija''' je [[Smrt|mrtvo]] [[Čovjek|ljudsko]] tijelo čiji su [[koža]] i organi sačuvani namjerno ili slučajnim izlaganjem kemikalijama, velikoj hladnoći, vrlo maloj vlažnosti ili nedostatku [[zrak]]a kad tijelo potone u blatište. Na pokušaje očuvanja ljudskog tijela poslije smrti arheolozi nalaze tijela koje bi tako bilo trajnije očuvano. Iako su najstarije mumije izrađene još prije 5000 godina, konačne tehnike mumificiranja razvijene su za [[Egipat - Srednja država|Srednjeg kraljevstva]]. U jednoj spilji kraj [[Luxor]]a egiptolog Winlock je otkrio masovnu grobnicu šezdeset vojnika koji su poginuli ratujući u postrojbama [[Mentuhotep I.|Mentuhotepa I.]] tijekom borbe za ponovno ujedinjenje Egipta. Tijela vojnika bila su kvalitetno mumificirana i omotana povojima. Postupak je doveden do svog tehnološkog vrhunca u [[Egipat - Nova država|Novom kraljevstvu]]. Iz tog je razdoblja ostalo očuvano niz [[faraon]]skih mumija koje se i danas mogu vidjeti u muzejima diljem svijeta. Tijela mrvih su bivala očišćena vađenjem unutarnjih organa, potom izložena dugotrajnom djelovanju konzervansa, te napokon premazivana balzamima i umotana u povoje. Mogla su dobiti i dodatne zaštitne slojeve poput tzv. kartonaže (smjese od platna i blata) odnosno zalijevanjem u bitumen. Čitav postupak mumificiranja prilično je točno opisao [[Herodot]] (Hist. II 86-91). On je tvrdio da je ono trajalo čak sedamdeset dana. Budući je ono ujedno predstavljalo i religijsko-magijski obred, te uključivalo čitanje posebnih ritualnih tekstova, jasno je da u trajanje mumificiranja ne ulazi samo mehanička obrada umrloga. |
||
Kako je egipatsko kraljevstvo nastalo iz dva zasebna entiteta - jedne države na sjeveru, a druge na jugu - koji su pak nastali povezivanjem više [[neolit]]skih kultura - korijene njegove mitologije treba tražiti upravo u tradicijama pretpovijesnih naselja. Logično je stoga da je religijska struktura Egipta isprva bila polivalentna. U preddinastijskom razdoblju izdvaja se nekolicina najvažnijih božanstava nastalih u pojedinim regijama koje će kasnije činiti temeljne administrativne cjeline ili nome. Među najstarija božanstva spadaju ona zoomorfna, a jedinu iznimku među ranim kultovima čini [[Oziris]] - antropomorfni bog koji je gospodar svijeta mrtvih. Tu su i [[Horus]] (bog oblika sokola), [[Set]] (mravojed ili magarac), [[Uađit]] (kobra) i [[Nehbet]] (lešinarska božica). |
|||
Nakon smrti čovjekova duša putuje kroz drugi svijet (eg. ''Duat'' ili ''Amenti''). ''Amenti'' znači "zapad". Naime, posmrtni put duše u krajolike drugog svijeta bio je istovjetan kretanju [[Sunce|Sunca]] koje zalazeći na zapadu odlazi "u nepoznato". Za jedne je on kopija ovoga svijeta u kojem se oru njive, žanje žito, slavi, pije pivo i odlazi u lov na ptice. Za druge, ''Duat'' je potpuno odvajanje od svijeta poznatog, uzlet do zviježđa u kojima borave bogovi. Mumificiranje je bilo postupak kojim se tijelo konzerviralo, a njegov je cilj oslobađanje onih elemenata duše koji će preživjeti smrt tijela. Postupak mumifikacije sastojao se u odstranjivanju lako razgradljivih [[unutarnji organi|unutarnjih organa]] i konzervaciji tijela koje bi tako bilo trajnije očuvano. Iako su najstarije mumije izrađene još prije 5000 godina, konačne tehnike mumificiranja razvijene su za [[Egipat - Srednja država|Srednjeg kraljevstva]]. U jednoj spilji kraj [[Luxor]]a egiptolog Winlock je otkrio masovnu grobnicu šezdeset vojnika koji su poginuli ratujući u postrojbama [[Mentuhotep I.|Mentuhotepa I.]] tijekom borbe za ponovno ujedinjenje Egipta. Tijela vojnika bila su kvalitetno mumificirana i omotana povojima. Postupak je doveden do svog tehnološkog vrhunca u [[Egipat - Nova država|Novom kraljevstvu]]. Iz tog je razdoblja ostalo očuvano niz [[faraon]]skih mumija koje se i danas mogu vidjeti u muzejima diljem svijeta. Tijela mrvih su bivala očišćena vađenjem unutarnjih organa, potom izložena dugotrajnom djelovanju konzervansa, te napokon premazivana balzamima i umotana u povoje. Mogla su dobiti i dodatne zaštitne slojeve poput tzv. kartonaže (smjese od platna i blata) odnosno zalijevanjem u bitumen. Čitav postupak mumificiranja prilično je točno opisao [[Herodot]] (Hist. II 86-91). On je tvrdio da je ono trajalo čak sedamdeset dana. Budući je ono ujedno predstavljalo i religijsko-magijski obred, te uključivalo čitanje posebnih ritualnih tekstova, jasno je da u trajanje mumificiranja ne ulazi samo mehanička obrada umrloga. |
|||
Kanope s prikazom [[četiri Horusova sina]] u koje su stari [[Egipćani]] spremali unutrašnje organe pokojnika tijekom procesa mumifikacije |
Kanope s prikazom [[četiri Horusova sina]] u koje su stari [[Egipćani]] spremali unutrašnje organe pokojnika tijekom procesa mumifikacije |
||
Inačica od 3. ožujka 2013. u 15:55
Mumija je mrtvo ljudsko tijelo čiji su koža i organi sačuvani namjerno ili slučajnim izlaganjem kemikalijama, velikoj hladnoći, vrlo maloj vlažnosti ili nedostatku zraka kad tijelo potone u blatište. Na pokušaje očuvanja ljudskog tijela poslije smrti arheolozi nalaze tijela koje bi tako bilo trajnije očuvano. Iako su najstarije mumije izrađene još prije 5000 godina, konačne tehnike mumificiranja razvijene su za Srednjeg kraljevstva. U jednoj spilji kraj Luxora egiptolog Winlock je otkrio masovnu grobnicu šezdeset vojnika koji su poginuli ratujući u postrojbama Mentuhotepa I. tijekom borbe za ponovno ujedinjenje Egipta. Tijela vojnika bila su kvalitetno mumificirana i omotana povojima. Postupak je doveden do svog tehnološkog vrhunca u Novom kraljevstvu. Iz tog je razdoblja ostalo očuvano niz faraonskih mumija koje se i danas mogu vidjeti u muzejima diljem svijeta. Tijela mrvih su bivala očišćena vađenjem unutarnjih organa, potom izložena dugotrajnom djelovanju konzervansa, te napokon premazivana balzamima i umotana u povoje. Mogla su dobiti i dodatne zaštitne slojeve poput tzv. kartonaže (smjese od platna i blata) odnosno zalijevanjem u bitumen. Čitav postupak mumificiranja prilično je točno opisao Herodot (Hist. II 86-91). On je tvrdio da je ono trajalo čak sedamdeset dana. Budući je ono ujedno predstavljalo i religijsko-magijski obred, te uključivalo čitanje posebnih ritualnih tekstova, jasno je da u trajanje mumificiranja ne ulazi samo mehanička obrada umrloga.
Kanope s prikazom četiri Horusova sina u koje su stari Egipćani spremali unutrašnje organe pokojnika tijekom procesa mumifikacije
Egipatske mumije
Stari Egipćani su u piramidama sahranjivali svoje mumificirane vladare - faraone.
 |
| Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |