Ljevičarski fašizam: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: sl:Levi fašizem
Redak 33: Redak 33:
[[ru:Левый фашизм]]
[[ru:Левый фашизм]]
[[simple:Left-wing fascism]]
[[simple:Left-wing fascism]]
[[sl:Levi fašizem]]
[[uk:Лівий фашизм]]
[[uk:Лівий фашизм]]

Inačica od 7. ožujka 2013. u 06:06

Ljevičarski fašizam je izraz iz područja političog nadmetanja koji vrednuje realsocijalisticke sustave i političku ljevicu kao jednog od oblika fašizma", a ponekad fašističke državne sustave i desničarski antikapitalizam kao "ljevicu".

Pregled

Talijanski demokrati su 1926. godine prvi put nazvali sovjetski komunizam „ljevičarskim fašizmomk“ , da bi ga usporedili s talijanskim fascismom kako bi obe struje kritizirali kao nedemokratske politicke opcije.

Od 1929. godine njemački socijaldemokrati nazivaju komunističke sljedbenike "crvene fašiste". Isto tako su komunisti kategorizirali socijaldemokrate kao „socijalne fašiste“.

Taj pojam je su suprotnosti samorazumijevanju mnogih ljevih skupina koji se definiraju po „antifašiszmoma, i okreće protiv njih jer opčenito positovjetuje fašizam s emancipacijskom teorijama socijalizma.

Pakt Hitler-Staljin je bio ugovor između komunističkog i nacionalsočijalističkog režima.

Teorija totalitarizma

Benito Mussolini je godinama prije prelaska u fašističku stranku bio istaknuti socijalistički političar. Nakon izborne pobjede Benito Mussolini u Italiji, je liberalni političar Giovanni Amendola bio prvi, koji 1925. godine talijanske fašiste, i sovjetske komuniste nazvao „totalitarističkim“ (totalitario): fašizam i komunizam je nazvao kao "totalitarni odgovor na liberalizam i demokraciju".

Nactionalni Socializam

Sukladno fašističim samo-razumijevanju neki su povjesničari etiketirali antikapitalisticke elemente unutar fašizma u europi kao „ljevičarskim fašizmom". Ernst-Otto Schüddekopf je to tako nazivao o u knjizi, Bis alles in Scherben fällt – Die Geschichte des Faschismus („Dok sve padne u ruševine - povijest fašizma“)

Francuski fašisti Marcel Deat, Eugene Deloncle, Valois i Jacques Doriot prešli su iz socijalizma na fasizam i pokušavali su ostvariti socijalizam na nacionalnoj razini. U fašizmu Oswalda Mosleya socijalističke komponente su takoder bile vrlo istaknute.

Vanjske poveznice