Bizant: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 117 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q12544 (translate me)
Redak 117: Redak 117:
[[Kategorija:Srednji vijek]]
[[Kategorija:Srednji vijek]]
[[Kategorija:Carstva]]
[[Kategorija:Carstva]]

[[af:Bisantynse Ryk]]
[[als:Byzantinisches Reich]]
[[am:ቢዛንታይን መንግሥት]]
[[an:Imperio Bizantín]]
[[ar:الإمبراطورية البيزنطية]]
[[arz:امبراطوريه بيزنطيه]]
[[ast:Imperiu Bizantín]]
[[az:Bizans İmperiyası]]
[[bat-smg:Bizantėjė]]
[[be:Візантыя]]
[[be-x-old:Бізантыйская імпэрыя]]
[[bg:Византийска империя]]
[[bn:বাইজেন্টাইন সাম্রাজ্য]]
[[br:Impalaeriezh roman ar Reter]]
[[bs:Bizantijsko carstvo]]
[[ca:Imperi Bizantí]]
[[ceb:Sidlakang Imperyong Romano]]
[[ckb:ئیمپراتۆریی بیزانس]]
[[crh:Bizans İmperiyası]]
[[cs:Byzantská říše]]
[[cv:Висанти]]
[[cy:Yr Ymerodraeth Fysantaidd]]
[[da:Byzantinske Rige]]
[[de:Byzantinisches Reich]]
[[diq:İmperatoriya Bizansi]]
[[el:Βυζαντινή Αυτοκρατορία]]
[[en:Byzantine Empire]]
[[eo:Bizanca imperio]]
[[es:Imperio bizantino]]
[[et:Bütsants]]
[[eu:Bizantziar Inperioa]]
[[fa:امپراتوری روم شرقی]]
[[fi:Bysantin valtakunta]]
[[fiu-vro:Bütsants]]
[[fr:Empire byzantin]]
[[fy:East-Romeinske Ryk]]
[[ga:Impireacht Bhiosántach]]
[[gd:An t-Impireachd Bheasantian]]
[[gl:Imperio Bizantino]]
[[he:האימפריה הביזנטית]]
[[hi:बीज़ान्टिन सल्तनत]]
[[hif:Byzantine Samrajya]]
[[hsb:Bycantinske mócnarstwo]]
[[hu:Bizánci Birodalom]]
[[hy:Բյուզանդական կայսրություն]]
[[ia:Imperio Byzantin]]
[[id:Kekaisaran Romawi Timur]]
[[ilo:Imperio a Bisantino]]
[[is:Austrómverska keisaradæmið]]
[[it:Impero bizantino]]
[[ja:東ローマ帝国]]
[[jv:Kakaisaran Byzantin]]
[[ka:ბიზანტიის იმპერია]]
[[kk:Шығыс Рим империясы]]
[[ko:비잔티움 제국]]
[[ku:Împeratoriya Bîzansê]]
[[la:Imperium Romanum Orientale]]
[[lad:Imperio Bizantino]]
[[lez:Византий империя]]
[[lt:Bizantija]]
[[lv:Bizantija]]
[[mg:Empira Bizantina]]
[[mk:Византија]]
[[ml:ബൈസന്റൈൻ സാമ്രാജ്യം]]
[[mn:Византын эзэнт гүрэн]]
[[mr:बायझेंटाईन साम्राज्य]]
[[ms:Empayar Byzantine]]
[[mt:Biżantini]]
[[mwl:Ampério Bizantino]]
[[my:ဘိုင်ဇန်တိုင်း အင်ပါယာ]]
[[mzn:بیزانس]]
[[nds:Byzantiensch Riek]]
[[nds-nl:Byzantiense Riek]]
[[new:बैजन्टाइन साम्राज्य]]
[[nl:Byzantijnse Rijk]]
[[nn:Austromarriket]]
[[no:Østromerriket]]
[[oc:Empèri Bizantin]]
[[os:Византияйы импери]]
[[pl:Cesarstwo Bizantyńskie]]
[[pms:Imperi Roman d'Orient]]
[[pnb:بازنطینی سلطنت]]
[[pnt:Ρωμανίαν]]
[[pt:Império Bizantino]]
[[ro:Imperiul Roman de Răsărit]]
[[roa-rup:Amirãria Romanã ditu Apiritã]]
[[roa-tara:'Mbere Bizzandine]]
[[ru:Византийская империя]]
[[rue:Візантьска ріша]]
[[scn:Mpèriu bizzantinu]]
[[sh:Bizantsko carstvo/Latinična verzija]]
[[simple:Byzantine Empire]]
[[sk:Byzantská ríša]]
[[sl:Bizantinsko cesarstvo]]
[[sq:Perandoria Bizantine]]
[[sr:Византијско царство]]
[[sv:Bysantinska riket]]
[[sw:Ufalme wa Byzanti]]
[[ta:பைசாந்தியப் பேரரசு]]
[[th:จักรวรรดิไบแซนไทน์]]
[[tk:Wizantiýa imperiýasy]]
[[tl:Silangang Imperyong Romano]]
[[tr:Bizans İmparatorluğu]]
[[tt:Византия империясе]]
[[uk:Візантійська імперія]]
[[ur:بازنطینی سلطنت]]
[[vec:Inpero bizantin]]
[[vi:Đế quốc Đông La Mã]]
[[war:Imperyo Bizantino]]
[[xmf:ბიზანტია]]
[[yi:ביזאנטישע אימפעריע]]
[[yo:Ilẹ̀ọbalúayé Rómù Apáìlàoòrùn]]
[[zea:Byzantijnse Riek]]
[[zh:拜占庭帝国]]
[[zh-classical:東羅馬帝國]]
[[zh-min-nan:Byzantine Tè-kok]]
[[zh-yue:拜占庭帝國]]

Inačica od 8. ožujka 2013. u 23:02

Rimsko (Bizantsko) Carstvo

Βασιλεία Ῥωμαίων
Vasileía Romaíon


330. – 1453.
Zastava Grb
Zastava kasnog carstva Simbol dinastije Paleolog
Lokacija Bizanta
Lokacija Bizanta
Bizant oko 550. godine
Područja obilježena ljubičastom bojom su osvojena za vrijeme vladavine cara Justinijana I.
Glavni grad Konstantinopol¹
Jezik/ci latinski i grčki jezik, kasnije samo grčki
Religija grčko pravoslavlje
Vlada Monarhija
Car
 - 306. - 337. Konstantin I. Veliki (prvi)
 - 1448. - 1453. Konstantin XI. Paleolog (zadnji)
Megas Doux
 - 1081. - 1118. Aleksije I. Komnen (prvi)
 - ? - 1453. Lukas Notaras (zadnji)
Legislatura Bizantski senat
(od XIII. stoljeća)
Povijest srednji vijek
 - Osnivanje Carigrada 11. svibnja 330.²
 - crkveni raskol 1054.
 - pad Konstantinopola tijekom 4. križarskog rata 1204.
 - oslobađanje Konstantinopola 1261.
 - Pad Carigrada 29. svibnja 1453.
Stanovništvo
 - 4. stoljeće³ 34.000.000 
 - 8. stoljeće otp. 7.000.000 
 - 11. stoljeće³ otp. 18.000.000 
 - 12. stoljeće³ otp. 12.000.000 
 - 13. stoljeće otp. 30.000.000 
Valuta solid, hiperpiron
¹ Konsantinopol je glavni grad bio od 330. pa do 1204. i opet od 1261. do 1453. Nakon 4. križarskog rata glavni grad (do 1261.) bio je Niceja.
² Osnivanjem se tradicionalno smatra osnivanje Konstantinopola.
³ Prema ovoj tablici koju je izradilo Sveučilište Tulane.

Bizantsko Carstvo (grč. Βασιλεία τῶν Ῥωμαίων. Basileia ton Rhomaion, lat. Imperium Romanorum, doslovno: "Carstvo Rimljana", u grčkim izvorima i Βυζαντινή Αυτοκρατορία) ili, skraćeno, često nazivano još i Bizant je povijesni naziv za "Istočno Rimsko Carstvo" koje "službeno" nastaje 330. godine kada car Konstantin Veliki prebacuje prijestolnicu Rimskog Carstva u "Novi Rim" koji će u našim krajevima postati poznat pod imenom Carigrad. Konačna podjela između dva dijela države dogodit će se 395. godine kada car Teodozije I. Veliki daruje svom sinu Arkadiju Istok, a Honoriju Zapad. Dok će zapadni dio Carstva u sljedećih 150 godina propasti, Istočno Rimsko Carstvo s političkim sustavom cezaropapizma će preživjeti sve do 1460. godine kada njegovu posljednju provinciju Moreju zauzimaju Turci.

Naziv Bizant nije se koristio u vrijeme postojanja države nego ga je tek u 18. stoljeću uveo francuski povjesničar Montesquieu. Kao i drugi povjesničari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. stoljeća nije vrijedno imena Rimsko. Zato je on uzeo latinizirano ime glavnog grada Byzantium - od grčkog Byzántion, današnji Carigrad (turski:Istanbul), za cijelo carstvo. Građani Bizantskog carstva i njihovi zapadni susjedi carstvo su nazivali Romejskim (Rimskim), dok su ga istočni susjedi nazivali Rum (Rim)[1]. Službeni jezik je bio isprva latinski, kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od 7. stoljeća, odlukom cara Heraklija (vladao od 610. - 641.), grčki, koji je bio govornim jezikom većine stanovništva.

Kasno Rimsko Carstvo

Osnovni problem Bizanta je da se niti danas svi povjesničari ne mogu složiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiču ovisno o izvoru između 283. godine kada umire car Kar i kada se carstvo prvi put dijeli ( što će potvrditi Dioklecijan ) i 640. godine kada Mediteran prestaje biti Rimskim jezerom. Iako je 323. godine samo 10 - 15 posto stanovnika Carstva bilo kršćanske vjere to će se tijekom sljedećih 100 godina promjeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom 5. stoljeća dok zapadne prefekture (Zapadno Rimsko Carstvo ) propadaju pod navalom barbara Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokušaju spasa. Sve od 410. godine ti pokušaji bez uspješnih rezultata će dovesti praktički Bizant do bankrota nakon čega on financijski iscrpljen prepušta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristeći gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavina Anastazija i Justina Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine Justinijana I. doći će do oslobađanja Afrike, Italije, Dalmacije, južne obale Hispanije i svih sredozemnih otoka. Je li njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio moguć ili ne, nikada nećemo doznati pošto je njegovo Carstvo (ali i Perzijsko Carstvo) bilo potreseno velikom epidemijom takozvane Justinijanove kuge od koje će u Europi (bez Rusije) između 540. i 614. godine umrijeti 50 % stanovnika (22 od 44 milijuna) [2]. Ostatak ovog razdoblja Bizant je u defenzivi pod napadima Avara i Slavena na Balkanu te Langobarda u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i Vizigota koji početkom 7. stoljeća uspjevaju osvojiti Hispaniju. Veliki, četvrt stoljeća dugi, rat s Perzijskim Carstvom napokon će završiti 627. godine pobjedom car Heraklija koja je trebala donijeti pobjedu. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada Arapi ujedinjeni muslimanskom vjerom čiji nastanak je Carstvo potpomoglo (točnije Muhameda) pobjeđuju bizanstku vojsku, osvajaju Bliski Istok, a ubrzo potom 640. godine i Egipat. Gubitkom žitnih polja ove provincije kao i Sirije koja se specijalizirala za proizvodnju ulja dolazimo do granice koja označava zbog općih životnih promjena stanovništva kraj antike.

Borba za život

Bizant u doba stupanja na vlast Leona III. Izurijanca 717. godine

Gubitak više od pola teritoria Carstva u samo jednom desetljeću rezultiralo je borbom na život i smrt protiv fanatično nastrojenih Arapa u njihovom širenju vjere. Tijekom tih bitaka bivše multietničko Carstvo će padom Kartage 695. godine postati gotovo jednonacionalna, grčka država. U bitkama tijekom kojih će doći čak i do dvije opsade Carigrada Bizant će preživjeti samo zbog otkrića grčke vatre koja će spaliti protivničku flotu. Do stabiliziranja ostataka države koja je spala s carstva gradova na carstvo tvrđava dolazi stupanjem na vlast Leona III. Izaurijskog u 8. stoljeću. To vrijeme mira neće zadovoljiti stanovništvo koje sada bez vanjskih neprijatelja počinje njih tražiti među sobom putem unutarnjih nemira kojima se odlučuje hoće biti dopušteno ili ne štovanje ikona. Ova polemika će trajati gotovo do polovice 9. stoljeća kada će regentica carica Teodora donijeti odluku u korist ikona.

Makedonci

Bizant u doba smrti Bazilija II. 1025. godine

Kraj tih nemira donosi državi sada vjersko kao što je prije imala i nacionalno jedinstvo. Takav razvoj situacije će dati snagu Carstvu za ponovno vođenje aktivne vanjske politike čemu će malo poslužiti i sreća. Politika pobjeda i poraza u ratu sa susjedima cara Bazilija I. biti će nastavljena sve do 961. godine kada vlast preuzimaju najprije vojni zapovjednici, a potom sposobni Bazilije II. Bugaroubojica. Tijekom njegove vladavine biti će anektirano Bugarsko Carstvo, a nakon toga careva riječ će se slušati od rijeke Kupe pa sve do Kaspijskog mora. Njegova smrt dovodi do povratka vlasti iz glavnog zapovjedništva vojske ponovno u dekadentnu palaču čijim vladarima je sve teško raditi (čak i imati djecu ) osim pojavljivanjima na svakodnevnim zabavama. To je dovelo do smanjivanja stajaće vojske kako bi car više novca mogao trošiti na zabave. Rezultat te politike bit će poraz cara Romana IV. od Turaka 1071. godine i gubitak u ratu 50 posto stanovništva.

Komneni

Koristeći praktički raspad države, na prijestolje će se popeti plemić Aleksije I. Komnen, koji ne vidjevši druge mogućnosti, traži od pape pomoć za oslobađanje kršćanskih zemalja što će dovesti do križarskih ratova. U doba dolaska križara 1097. godine u europskom dijelu Carstva je živjelo između 4 i 5 milijuna stanovnika, dok su Turci Seldžuci na bizantskom teritoriju koji su osvojili nakon 1071. godine vladali nad 4 milijuna stanovnika [3]. Carstvo će tijekom vladavine Aleksija Komnena vratiti dio izgubljenog teritorija, ali unutrašnjopolitički gledano to više neće biti država kao prije. Sada se ona pretvara u feudalno društvo što je točno ono protiv čega se veliki Bazilije II. borio. Pored toga, nova negativnost ovog uređenja postaje ukidanje stalne vojske i sve veća ovisnost o plaćenicima ili feudalnim gospodarima koji trebaju dati vojsku za potrebu države. Sljedeći Komneni će nastaviti ovu politiku koja će rezultirati klasičnom feudalnom borbom za vlast i padom Carigrada u ruke križara 1204. godine.

Ratovi

Tijekom svoje tisućugodišnje povijesti Bizant je vodio veliki broj ratova koji su trajali 50 ili više godina. Prvi od te grupe ratova su rimsko-perzijski ratovi koji se prekidima traju od 3. pa sve do 7. stoljeća. Velika pobjeda Bizanta 628. godine samo će označiti početak novih ratova protiv Arapa koji će s prekidima trajati do križarskih ratova. Kada ta azijska prijetnja nestane doći će vrijeme Turaka koji 1460. godine osvajaju Bizantsko Carstvo. Na Balkanu jedini "vjekovni" neprijatelj Carstva postaje Bugarska. Oružano neprijateljstvo ovih dviju državava počet će u 7. stoljeću i trajati s mirnim razdobljima od po čak 80 godina do 1018. godine kada je Bugarska anektirana. Nakon uspješne bugarske pobune krajem 11. stoljeća razdoblja mira i rata će trajati sve do uništenja ovog neprijatelja od strane Turaka u 14. stoljeću.

Restauracija i kraj

Stanje na jugoistoku Europe i u Maloj Aziji 1265. godine. Narančasta boja prikazuje Bizant, žuta Turke pod vrhovnom vlašću Mongola, crvena Mletcima koji vladaju Dubrovnikom, a sivkasta na sjeveru Srbiju dok je Bugarska zelene boje

Pad Carigrada će rezultirati stvaranjem Latinskog Carstva, dok će lojalna grčka područja proglasiti svoje nezavisne države; Trapezuntsko Carstvo koje su stvorili Komneni još u ožujku 1204.; Nicejsko Carstvo osnovano u travnju 1204. (u trenutku pada Carigrada ), ali službeno proglašeno tek 1206. i posljednje osnovano Solunsko Carstvo koje će veći dio postojanja provesti pod imenom Epirska Despotovina. U bitkama za obnovu Carstva koje će trajati sve do 1261. godine pobjednik će postati Nicejsko Carstvo sa svojim carem uzurpatorom Mihajlom Paleologom koji će osnovati posljednju bizantsku vladajuću dinastiju. Nakon njegove smrti 1282. godine državom će vladati s kratkim prekidima nesposobni, neaktivni carevi koji ništa ne poduzimaju protiv turskih i srpskih osvajanja. Rezultat toga postaje pad Carigrada 1453. godine, a ubrzo potom i Moreje 1460./61. godine. Posljednje Carstvo koje preuzima direktno nasljedstvo od starog Rimskog Carstva će umrijeti kada vladar Trapezunta David potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju svoje države 1461. godine osmanskom sultanu Mehmedu II.

Animacija povijest bizantskog carstva.

Vidi još

Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA Predložak:Link FA