Konkordat: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Idioma-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.6.3) (robot Dodaje: lt:Konkordatas
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 34 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q213541 (translate me)
Redak 17: Redak 17:
[[Kategorija:Međunarodno pravo]]
[[Kategorija:Međunarodno pravo]]
[[Kategorija:Sveta Stolica]]
[[Kategorija:Sveta Stolica]]

[[az:Konkordat]]
[[be:Канкардат]]
[[be-x-old:Канкардат]]
[[bg:Конкордат]]
[[bs:Konkordat]]
[[ca:Concordat]]
[[cs:Konkordát]]
[[da:Konkordat]]
[[de:Staatskirchenvertrag]]
[[el:Κονκορδάτο]]
[[en:Concordat]]
[[eo:Konkordato]]
[[es:Concordato]]
[[et:Konkordaat]]
[[fi:Konkordaatti]]
[[fr:Concordat]]
[[he:קונקורדט]]
[[id:Konkordat]]
[[io:Konkordato]]
[[it:Concordato]]
[[ja:コンコルダート]]
[[ko:콩고르다툼]]
[[lt:Konkordatas]]
[[nl:Concordaat]]
[[no:Konkordat]]
[[pl:Konkordat]]
[[pt:Concordata]]
[[ro:Concordat]]
[[ru:Конкордат]]
[[sh:Konkordat]]
[[sk:Konkordát]]
[[sl:Konkordat]]
[[sv:Konkordat]]
[[uk:Конкордат]]

Inačica od 9. ožujka 2013. u 00:58

Konkordat je međunarodni ugovor između Svete Stolice i neke države kojim se uređuju pravni odnosi između Katoličke crkve i dotične države. Prema Lanoviću, profesoru kanonskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu između dva svijetska rata, konkordat se definira kao sporazum između predstavnika najviše crkvene i državne vlasti o pravnom položaju Katoličke Crkve u jednoj državi uopće ili o rješenju izvjesnoga crkvenopolitičkog pitanja napose.[1]

Konkordat je izvor posebnog (parikularnog) kanonskog prava za pojedine crkvene jedinice. Posebnost konkordata je u tome što papa pregovarajući s pojedinom državom pri tome nastupa i kao predstavnik vjernika te države. Iako je sadržaj konkordata različit, konkordat uvijek rješava položaj Katoličke crkve u odnosnoj državi.

Prvi konkordat sklopljen je 1122., poznat kao Wormski konkordat, između pape Kalista II. i cara Henrika V. Njime je trebao biti okončan 50-godišnji spor između pape i cara o investituri. Sklapanjem tog konkordata značilo je da zapadna Crkva ne prihvaća istočni cezaro-papizam nego da prema državi nastupa kao ravnopravni pregovarač.

Osim konkordata, Sveta Stolica mmože sklapati s državama i druge akte ugovorne prirode: tako postoje djelomični ugovori (tzv. protokoli, npr. između Svete Stolice i SFRJ od 25. lipnja 1966.), modus vivendi i sporazumi. Crkva sklapa takve akte ne samo sa državama, nego i s drugim političkim zajednicama i međunarodnim organizacijama (UN, FAO, UNESCO, i dr.)[2]

Teorije o pravnoj prirodi konkordata

  • Teorija privilegija - ova teorija zasniva se na ideji vrhovništva Crkve nad državom te podrazumijeva crkveno odricanje od njezinog prava u korist pojedine države. Vrhunac je dosegnula u 12. i 13. stoljeću, kada je takav teorijski okvir bio osnova političke situacije u Europi kada su brojne države priznavale senioritet pape.
  • Legalna teorija - bila je bliska položaju istočne Crkve. Prema toj teoriji država je jedina izvor prava te je ona ta koja se odriče dijela svojih suverenih prava pregovarajući s papom koji nastupa u ime dijela podanika te države. Ova teorija se pojavljuje u 14. stoljeću.
  • Ugovorna teorija - ova teorija prevladava u moderno doba. Prema toj teoriji konkordat je vrsta međunarodnog ugovora sui generis između dva subjekta međunarodnog prava. Iako je papa svijetovni poglavar države, on je ipak poseban subjekt međunarodnog prava, a ta posebnost je pogotovo u tome što pri sklapanju konkordata on ne nastupa posve kao vanjski čimbenik, nego kao zastupnik podanika odnosne države.[3]

Izvori