Dragutin Domjanić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika Tovaruš, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Bonč
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q5305520 (translate me)
Redak 29: Redak 29:
[[Kategorija:Katolički laici]]
[[Kategorija:Katolički laici]]
[[Kategorija:Kajkavski književnici]]
[[Kategorija:Kajkavski književnici]]
[[en:Dragutin Domjanić]]

Inačica od 9. ožujka 2013. u 16:47

Bista Dragutina Domjanića na Strossmayerovom trgu u Zagrebu

Dragutin Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski kajkavski[1] pjesnik.

Životopis

Pisac koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. - 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea,Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana. Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Spomen ploča na kući u Gundulićevoj ulici u Zagrebu u kojoj je umro Dragutin Domjanić.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića kajkavskom narječju. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesma Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. U kajkavskom narječju spjevao je sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce '20-ih godina.

Djela

  • "Kipci i popevke" (1917.)
  • "Vu suncu i senci" (1927.)
  • "Po dragomu kraju" (1933.)
  • "Sonce"
  • "Fala"

Izvori

  1. Festival "KAJ u Zelini"