Dragutin Domjanić: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika Tovaruš, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Bonč |
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q5305520 (translate me) |
||
Redak 29: | Redak 29: | ||
[[Kategorija:Katolički laici]] |
[[Kategorija:Katolički laici]] |
||
[[Kategorija:Kajkavski književnici]] |
[[Kategorija:Kajkavski književnici]] |
||
[[en:Dragutin Domjanić]] |
Inačica od 9. ožujka 2013. u 16:47
Dragutin Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski kajkavski[1] pjesnik.
Životopis
Pisac koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza. Završivši studij prava, bio je u Zagrebu sudac i vijećnik Banskog stola. Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. - 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea,Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizama i kavalirima minulih dana. Strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.
Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića kajkavskom narječju. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka: "Kipci i popevke", a pjesma Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. U kajkavskom narječju spjevao je sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.
Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce '20-ih godina.
Djela
Izvori
|