Klasicizam: razlika između inačica
m robot Dodaje: nn:Klassisisme |
|||
Redak 43: | Redak 43: | ||
[[Kategorija:Književna povijest]] |
[[Kategorija:Književna povijest]] |
||
[[Kategorija:Klasicizam]] |
[[Kategorija:Klasicizam]] |
||
[[az:Klassisizm]] |
|||
[[be:Класіцызм]] |
|||
[[be-x-old:Клясыцызм]] |
|||
[[bg:Класицизъм]] |
|||
[[bs:Klasicizam]] |
|||
[[ca:Classicisme]] |
|||
[[ckb:کلاسیزم]] |
|||
[[cs:Klasicismus]] |
|||
[[da:Klassicismen]] |
|||
[[de:Klassizismus]] |
|||
[[el:Κλασικισμός]] |
|||
[[en:Classicism]] |
|||
[[eo:Klasikismo]] |
|||
[[es:Clasicismo]] |
|||
[[et:Klassitsism]] |
|||
[[fa:کلاسیسیسم]] |
|||
[[fi:Klassismi (kuvataide)]] |
|||
[[fo:Klassisisma]] |
|||
[[fr:Classicisme]] |
|||
[[fy:Klassisisme]] |
|||
[[gl:Clasicismo]] |
|||
[[he:קלאסיציזם]] |
|||
[[hu:Klasszicizmus]] |
|||
[[it:Classicismo (arte)]] |
|||
[[ja:古典主義]] |
|||
[[ka:კლასიციზმი]] |
|||
[[kk:Классицизм]] |
|||
[[ko:고전주의]] |
|||
[[ku:Klasîzm]] |
|||
[[lt:Klasicizmas]] |
|||
[[lv:Klasicisms]] |
|||
[[mk:Класицизам]] |
|||
[[nl:Classicisme]] |
|||
[[nn:Klassisisme]] |
|||
[[no:Klassisismen]] |
|||
[[oc:Clacissisme]] |
|||
[[pl:Klasycyzm]] |
|||
[[pnb:کلاسیسزم]] |
|||
[[pt:Classicismo]] |
|||
[[ro:Clasicism]] |
|||
[[ru:Классицизм]] |
|||
[[sh:Klasicizam]] |
|||
[[simple:Classicism]] |
|||
[[sk:Klasicizmus]] |
|||
[[sr:Класицизам]] |
|||
[[stq:Klassizismus]] |
|||
[[sv:Klassicism]] |
|||
[[tr:Klasisizm]] |
|||
[[uk:Класицизм]] |
|||
[[zh:古典主義]] |
Inačica od 11. ožujka 2013. u 06:38
Klasicizam je naziv za razdoblje, stil ili smjer u europskim umjetnostima.
Klasicizam u likovnim umjetnostima
Označuje dva razdoblja u europskoj likovnoj umjetnosti.
- Starije razdoblje 16.–17. st. ili Palladijev klasicizam. Stil koji je talijanski graditelj Andrea Palladio (1508.–1580.) inaugurirao u sjevernoj Italiji. U gradnji objekata oslanja se pretežito na rimske antičke uzore, a u arhitekturi oblikovanje uvodi jasnoću i jednostavnost, princip ravnih linija te plastičnu dekoraciju svodi na minimum. Koncepciji daje izraz mirne i dostojanstvene monumentalnosti. Snažno je utjecao na europske graditelje (J. van Campen u Nizozemskoj, C. Perrault u Francuskoj)
- Mlađe razdoblje klasicizma (često se naziva neoklasicizam) traje od 1760. do 1830. Pojavio se kao reakcija na raskošnost baroka i pretjeranost rokokoa te posljedica arheoloških otkrića antičkih spomenika (npr. Pompeja). Glavni nositelji ideje klasicizma bili su arheolozi i povjesničari umjetnosti J. J. Winckelmann i Ph. Caylus, pa se umjetnost klasicizma ne vezuje izravno na umjetnost klasične Grčke i Rima, nego preko estetičkih zasada. Glavno je načelo traženje antičkih ideala ljepote.
Klasicizam u glazbi
Klasicizam je oznaka za stilski pravac u europskoj glazbi u drugoj polovici 18. i prvoj četvrtini 19. stoljeća. Ima normativno i povijesno značenje. Kao pojam za glazbu uveden je početkom 19. stoljeća Dijeli se na:
- rano (pretklasično) razdoblje (do 1770.)
- razdoblje visokog ili, prema najvažnijem središtu, bečkog klasicizma, osobito vezanog uz stvaralaštvo Josepha Haydna, Wolfganga A. Mozarta i Ludwiga van Beethovena, vremenski između 1770. i 1830.
Temeljne značajke klasicizma:
- u skladbi dominira nekom glasu povjerena člankovito građena melodija podesna za motivičku obradu;
- temeljno oblikovano načelo je tematsko-motivički rad;
- motiv i tema podvrgnuti su ritmičkim, harmonijskim, dinamičkim i agogičkim promjenama, uz zadržavanje svojega osobnoga prepoznatljivog oblika.
Klasicizam u književnosti
Karakterizira ga nasljedovanje antičkih književnih uzora, formi, stila i sadržaja, kao i slijeđenje strogih pravila književnog oblikovanja, uzvišenost stila, važnost jasnoće, mjere, harmonije i kompozicije, njegovanje poučnosti i visokih etičkih vrijednosti, kao i prevladavanje racionalnog principa nad strastima, osjećajima i neobuzdanom maštom te formalnim i sadržajnim prekomjernostima. Osobito se snažno razvio u francuskoj književnosti.
Književnost je po tome hijerarhijski uređen sustav književnih vrsta, koje se razlikuju po stilu, tematici, načinu izražavanja i drugom, pri čemu su ep i tragedija najcjenjenije književne vrste kojima pripada visoki stil, dok se komedija koristi niskim stilom.
Središnje ličnosti francuskog klasicizma su pisci uzornih tragedija Pierre Corneille i Jean Racine te komediograf Jean Baptiste Poquelin Moliere, koji se udaljuje od strogih klasicističkih normi, ali njeguje racionalnost, kompozicijska načela i didaktičnost.
Prema nekim obilježjima svojih djela, predstavnicima klasicizma u njemačkoj književnosti mogu se smatrati J. W. Goethe i F. Schiller, u talijanskoj književnosti V. Monti i V. Alfieri, u engleskoj književnosti J. Dryden i A. Pope, a u ruskoj književnosti A. D. Kantemir, M. V. Lomonosov i G. R. Deržavin.
Povezani članci
|