Eneida: razlika između inačica
m r2.7.1) (robot Dodaje: oc:Eneïda |
|||
Redak 48: | Redak 48: | ||
[[Kategorija:Rimska književnost]] |
[[Kategorija:Rimska književnost]] |
||
[[an:Eneida]] |
|||
[[ang:Æneid]] |
|||
[[ar:الإنياذة]] |
|||
[[arz:انياده]] |
|||
[[ast:Eneida]] |
|||
[[be-x-old:Энэіда]] |
|||
[[bg:Енеида]] |
|||
[[bn:ঈনীড]] |
|||
[[bo:༄༅།། ཨེ་ནེ་རྡི།]] |
|||
[[br:Aeneis]] |
|||
[[bs:Eneida]] |
|||
[[ca:Eneida]] |
|||
[[cs:Aeneis]] |
|||
[[cy:Aenid]] |
|||
[[da:Æneiden]] |
|||
[[de:Aeneis]] |
|||
[[el:Αινειάδα]] |
|||
[[en:Aeneid]] |
|||
[[eo:Eneado]] |
|||
[[es:Eneida]] |
|||
[[et:Aeneis]] |
|||
[[eu:Eneida]] |
|||
[[fa:انهاید]] |
|||
[[fi:Aeneis]] |
|||
[[fr:Énéide]] |
|||
[[fur:Eneide]] |
|||
[[ga:An Aeinéid]] |
|||
[[gl:Eneida]] |
|||
[[he:אינאיס]] |
|||
[[hu:Publius Vergilius Maro#Aeneis]] |
[[hu:Publius Vergilius Maro#Aeneis]] |
||
[[ia:Eneide]] |
|||
[[id:Aeneid]] |
|||
[[ilo:Aeneid]] |
|||
[[is:Eneasarkviða]] |
|||
[[it:Eneide]] |
|||
[[ja:アエネーイス]] |
|||
[[ko:아이네이스]] |
|||
[[ku:Aeneis]] |
|||
[[la:Aeneis]] |
|||
[[lt:Eneida]] |
|||
[[lv:Eneīda]] |
|||
[[mn:Энейн дуулал]] |
|||
[[mt:Enejide]] |
|||
[[nl:Aeneis]] |
|||
[[no:Æneiden]] |
|||
[[oc:Eneïda]] |
|||
[[pl:Eneida]] |
|||
[[pt:Eneida]] |
|||
[[ro:Eneida]] |
|||
[[ru:Энеида]] |
|||
[[scn:Eneidi]] |
|||
[[sco:Eneados]] |
|||
[[sh:Eneida]] |
|||
[[simple:Aeneis]] |
|||
[[sk:Eneida (Vergílius)]] |
|||
[[sl:Eneida]] |
|||
[[sq:Eneida]] |
|||
[[sr:Енеида]] |
|||
[[sv:Aeneiden]] |
|||
[[tl:Aeneis]] |
|||
[[tr:Aineias]] |
|||
[[uk:Енеїда]] |
|||
[[zh:埃涅阿斯纪]] |
Inačica od 11. ožujka 2013. u 14:26
Eneida je monumentalno djelo rimskog pjesnika Publija Vergilija Marona, koji je već za života stekao slavu kakvu malo koji pjesnik postiže i poslije smrti. Njegova djela su se javno recitirala i čitala u školama, bio je smatran najvrednijim uzorom za nasljedovanje i vrhunskim pjesnikom, u jednu riječ već za života postao je klasikom.
Vergilije je želio pružiti Rimu nacionalni ep u kojem će biti istaknute rimske vrline utjelovljene u glavnom junaku Eneji, želio je istaknuti političku misiju Rima i proslaviti rod Julijevaca. Građu mu je pružio mit, ali ju je pomoću proricanja onoga što se već dogodilo povezao sa svojim vremenom. U pjesničkoj obradi tog junačkog epa glavnim mu je uzorom od grčkih pjesnika bio Homer, a od rimskih Enije. Međutim, Vergilije se pogotovo tijesno oslanja na Homerove epove. Voltaire je kazao: Homer je stvorio Vergilija, ako je tako, to je bez sumnje njegovo najljepše djelo. (preuzeto iz [1])
Sinopsis
Izvadak iz djela
- 199-233: Laokoontova smrt
- Ali najednom se tada ukáza jadnima nama
- još jezovitije nešto i dòkraja srca nam zbuni.
- Svèćenik boga Neptúna, Laòkoont, izabran ždrijebom,
- vola je upravo klao pred svečanim božjim oltarom,
- kadli zmijurine dvije od Tëneda pučinom tihom
- -grozim od svojih se riječi - spram našeg se valjaju žala,
- goleme krugove viju i upored k obali téže.
- Propinju grudi nad vodom, a krvave uzdižu kukme,
- dok im se ostalo tijelo po pučini za njima vlači
- velike vijuge vijuć od hrptova ogromnih leđa.
- Voda se pjeni i ključa, a one već dostižu kopno,
- buljave oči im gore vatruštinom bijesnom i krvlju,
- sikću i psiču i usne palucavim jezikom ližu.
- Blijedilo osu nas sve i nagnasmo u bijeg, a zmije
- određen slijedeći pravac k Laokoontu se vuku,
- nejaka zgrabe tjelesa obaju sinova mu bijednih,
- pa se opletu oko njih i udove im gristi stanu.
- Tada i samoga oca, kad u pomoć s oružjem stiže,
- stegnu strahovitim stiskom i sviju se okolo njega.
- Okolo pasa mu dvaput i dvaput okolo vrata
- ljuskava oviju tijela, a uzdignu glavu i šije.
- Napreže svećenik ruke i nastoji riješit se spona,
- sav je u pjeni, a trake otrov mu oblijeva crni,
- urliče toliko strašno, da urlik mu siže do zvijezda,
- nalik na goveda rik, što priklano tek je pri žrtvi,
- pa od oltara bježi kad nevještu sjekiru strese.
- Obje zmijurine tad na brežuljak odmile do hrama,
- potraže tvrđavu svetu Tritonije boginje hude,
- pa se kod njezinih nogu pod okruglim sklupčaju štitom.
- Naša uzdrhtala srca studena pak podiđe jeza,
- odsvud se glasi pronesu da umjesna ova je kazna,
- jer je Laokoont gvožđem božansko povrijedio drvo,
- prokleto zarivši koplje u trupinu svetome konju.
- Poviču svi da nam valja do boginje konja odvući
- i pomolit se njoj.