Abdikacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Tekst stranice se zamjenjuje sa ''''Abdikacija''' (lat. ab... + dicere – umrijeti) označava odricanje od prijestolja prirodnom smrcu. <!--interwiki-->' |
m Uklonjena promjena suradnika 92.36.131.182, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Abdikacija''' ([[latinski jezik|lat]]. ab... + dicere – |
'''Abdikacija''' ([[latinski jezik|lat]]. ab... + dicere – reći, kazati) označava odricanje (od prijestolja), odstup, zahvalu, ostavku. |
||
Kroz povijest su postojale različito motivirane abdikacije. U [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] u kojem prenošenje vlasti nasljedstvom nikad nije bilo formalno propisano, bio je to uobičajeni postupak sultana koji su abdicirali u korist svojih sinova te im tako jamčili ostanak na vlasti. |
|||
U [[Europa|Europi]] vladari su abdicirali iz vjerskih, političkih ili osobnih razloga. Vjerska motivacija abdikacije bila je uobičajena u doba širenja [[protestantizam|protestantizma]], politička motivacija posebice u revolucionarnim godinama [[1848]]./[[1849]]. Osobni razlozi najčešće su uključivali ustavom ili običajima nedozvoljene brakove. |
|||
== Poznate abdikacije == |
|||
* [[Osmansko Carstvo|Turski]] [[sultan]] [[Murat II.]] dvaput je abdicirao u korist svoga sina [[Mehmed II.|Mehmeda II.]], [[1444]]. i [[1451]]. |
|||
* Turskog sultana [[Bajazid II.|Bajazida II.]] [[1512]]. prisiljava na abdikaciju njegov trećerođeni sin [[Selim I.]] |
|||
* [[Škotska|Škotsku]] kraljicu [[Marija I., kraljica Škotske|Mariju Stuart]] [[protestantizam|protestanti]] prisiljavaju na abdikaciju [[1567]]. u korist maloljetnog sina [[Jakov I., kralj Engleske|Jakova VI.]] |
|||
* Turski sultan [[Mustafa II.]] abdicira [[1703]]. godine u korist brata [[Ahmed III.|Ahmeda III.]] |
|||
* [[Napoleon Bonaparte]] abdicira [[1813]]. i odlazi u progonstvo na otok Elbu, a nakon druge abdikacije [[1815]]. zatvoren je na otoku [[Sveta Helena (otok)|Svetoj Heleni]]. |
|||
* [[Luj XIX., kralj Francuske]] abdicirao je [[1844]]., samo dvadeset minuta nakon što je postao kraljem. |
|||
* [[Ferdinand I., car Austrije]] potpisuje abdikaciju [[1848]]., a tim činom počinje dugogodišnja vladavina [[Franjo Josip I., car Austrije|Franje Josipa I.]] |
|||
* [[Nikola II., ruski car]] abdicirao je [[1917]]. u vrijeme revolucionarnih zbivanja u [[Rusija|Rusiji]]. |
|||
* [[UK|britanski]] kralj [[Edvard VIII.]] abdicirao je [[10. prosinca]] [[1936]]., da bi se mogao oženiti s [[Wallis Simpson]]. |
|||
* Posljednji kineski car [[Pu Yi]] abdicirao je [[1912.]], a Republika Kina mu je dozvolila da zadrži carsku titulu u protokolima za strane vladare ali je [[1924.]] dozvola poništena i on je protjeran iz Zabranjenog grada. |
|||
{{Mrva-pol}} |
|||
[[Kategorija:Država]] |
|||
[[Kategorija:Monarhija]] |
|||
<!--interwiki--> |
<!--interwiki--> |
Inačica od 13. ožujka 2013. u 20:56
Abdikacija (lat. ab... + dicere – reći, kazati) označava odricanje (od prijestolja), odstup, zahvalu, ostavku.
Kroz povijest su postojale različito motivirane abdikacije. U Osmanskom Carstvu u kojem prenošenje vlasti nasljedstvom nikad nije bilo formalno propisano, bio je to uobičajeni postupak sultana koji su abdicirali u korist svojih sinova te im tako jamčili ostanak na vlasti.
U Europi vladari su abdicirali iz vjerskih, političkih ili osobnih razloga. Vjerska motivacija abdikacije bila je uobičajena u doba širenja protestantizma, politička motivacija posebice u revolucionarnim godinama 1848./1849. Osobni razlozi najčešće su uključivali ustavom ili običajima nedozvoljene brakove.
Poznate abdikacije
- Turski sultan Murat II. dvaput je abdicirao u korist svoga sina Mehmeda II., 1444. i 1451.
- Turskog sultana Bajazida II. 1512. prisiljava na abdikaciju njegov trećerođeni sin Selim I.
- Škotsku kraljicu Mariju Stuart protestanti prisiljavaju na abdikaciju 1567. u korist maloljetnog sina Jakova VI.
- Turski sultan Mustafa II. abdicira 1703. godine u korist brata Ahmeda III.
- Napoleon Bonaparte abdicira 1813. i odlazi u progonstvo na otok Elbu, a nakon druge abdikacije 1815. zatvoren je na otoku Svetoj Heleni.
- Luj XIX., kralj Francuske abdicirao je 1844., samo dvadeset minuta nakon što je postao kraljem.
- Ferdinand I., car Austrije potpisuje abdikaciju 1848., a tim činom počinje dugogodišnja vladavina Franje Josipa I.
- Nikola II., ruski car abdicirao je 1917. u vrijeme revolucionarnih zbivanja u Rusiji.
- britanski kralj Edvard VIII. abdicirao je 10. prosinca 1936., da bi se mogao oženiti s Wallis Simpson.
- Posljednji kineski car Pu Yi abdicirao je 1912., a Republika Kina mu je dozvolila da zadrži carsku titulu u protokolima za strane vladare ali je 1924. dozvola poništena i on je protjeran iz Zabranjenog grada.
Nedovršeni članak Abdikacija koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.