Samostan Batalha: razlika između inačica
m robot Dodaje: xmf:ბატალიაშ მონასტერი |
|||
Redak 60: | Redak 60: | ||
[[Kategorija:Gotički samostani]] |
[[Kategorija:Gotički samostani]] |
||
[[Kategorija:Svjetska baština u Portugalu]] |
[[Kategorija:Svjetska baština u Portugalu]] |
||
[[be:Кляштар Баталья]] |
|||
[[ca:Monestir de Batalha]] |
|||
[[de:Mosteiro da Batalha]] |
|||
[[en:Batalha Monastery]] |
|||
[[eo:Monaĥejo de Batalha]] |
|||
[[es:Monasterio de Batalha]] |
|||
[[fi:Batalhan luostari]] |
|||
[[fr:Monastère de Batalha]] |
|||
[[hu:Győzelmes Szűz Mária kolostor]] |
|||
[[it:Monastero di Batalha]] |
|||
[[ja:バターリャ修道院]] |
|||
[[ka:ბატალიის მონასტერი]] |
|||
[[lt:Bataljos vienuolynas]] |
|||
[[nl:Klooster van Batalha]] |
|||
[[pl:Klasztor w Batalha]] |
|||
[[pt:Mosteiro da Batalha]] |
|||
[[ru:Монастырь Баталья]] |
|||
[[sh:Samostan u Batalhi]] |
|||
[[sv:Klostret i Batalha]] |
|||
[[xmf:ბატალიაშ მონასტერი]] |
|||
[[zh:巴塔利亚修道院]] |
Inačica od 23. ožujka 2013. u 11:19
Samostan Batalha | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Portugal
|
Godina uvrštenja | 1989. (7. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO |
Samostan Djevice Marije u Batalhi (portugalski: Monasterio de Santa Maria da Vitória) je dominikanski rimokatolički samostan u gradu Batalha, u središnjem Portugalu. On je jedan od najboljih primjera kasnogotičke arhitekture i originalnog portugalskog manuelinskog stila koji se očituju istaknutim zabatima, tornjevima, filijalama i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine.
Povijest i odlike
Samostan je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u bitci kod Aljubarrote 1385. godine, a pred koju se zavjetovao Gospi da će joj u slučaju pobjede podići samostan. Gradnju je nastavio FrancuzDavid Huguet, koji je od 1402. do 1438. godine izgradio i kapelu u kojoj su sahranjeni osnivač samostana, Ivan I. Portugalski, njegova žena Filipa od Lancastera i njihov sin, ali nije dovršio oktagonalni mauzolej kralja Edvarda I.
Tijekom vladavine Alfonsa V. (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na arkadama kraljevskog klaustra i nastavio je graditi kapele u oktagonu. Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj Ivan III. Portugalski (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio Jeronimitskom samostanu u Lisabonu, te su oktogonalne kapele ostale nedovršene.
Samostan je neznatno oštećen u potresu 1755. godine, a 1811. godine su ga opljačkale i zapalile francuske trupe Andrea Massene. Godine 1834. su ga dominikanci napustili, da bi 1840. godine otpočela obnova. Godine 1907. je proglašen nacionalnim spomenikom, a od 1980. je muzej.
-
Oktogonalne kapele -
Bočni pogled na samostan iza skulpture Nuna Álvaresa Pereire -
Detalj glavnog portala -
Glavni brod (arhitektura) -
Oltar -
Grob kralja Ivana I. Portugalskog -
Ulaz u nedovršene kapele -
Nedovršene kapele -
Pogled kroz peristil klaustra Ivana I. -
Pogled iz klaustra na refektorij
Izvori
- J. Turner, Grove Dictionary of Art - MacMillan Publishers Ltd., 1996; ISBN 0-19-517068-7
- The Rough Guide to Portugal - 11th edition March 2005 - ISBN 1-84353-438-X
Vanjske poveznice