Parafin: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Escarbot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.3) (Bot: mijenja en:Paraffin sa en:Paraffin wax
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 44 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q177540 na Wikidati
Redak 19: Redak 19:


[[Kategorija:Ugljikovodici]]
[[Kategorija:Ugljikovodici]]

<!-- interwiki -->

[[ar:برافين]]
[[be:Парафін]]
[[be-x-old:Парафін]]
[[bg:Парафин]]
[[ca:Parafina]]
[[cs:Parafín]]
[[cy:Paraffîn]]
[[da:Paraffin]]
[[de:Paraffin]]
[[en:Paraffin wax]]
[[es:Parafina]]
[[et:Parafiin]]
[[eu:Parafina]]
[[fa:پارافین]]
[[fi:Parafiini]]
[[fr:Paraffine]]
[[gd:Parabhan]]
[[gl:Parafina]]
[[he:פרפין]]
[[hi:पैराफिन]]
[[hu:Paraffin]]
[[id:Parafin]]
[[io:Parafino]]
[[it:Paraffina]]
[[ja:パラフィン]]
[[kk:Парафин]]
[[ko:파라핀]]
[[la:Paraffinum]]
[[lt:Parafinas]]
[[lv:Parafīns]]
[[nl:Paraffine]]
[[pl:Parafina]]
[[pt:Parafina]]
[[ro:Parafină]]
[[ru:Парафин]]
[[simple:Paraffin]]
[[sv:Paraffin]]
[[th:พาราฟิน]]
[[tr:Parafin]]
[[uk:Парафін]]
[[ur:نالفین]]
[[vi:Parafin]]
[[yi:פאראפין]]
[[zh:石蜡]]

Inačica od 23. ožujka 2013. u 12:23

Parafinom prekriven natrij.

Parafin (franc. Paraffine < lat. parum affinis: slabo poveziv), smjesa alkana, tj. parafinskih ugljikovodika s 18 do 55 ugljikovih atoma u molekuli, strukturne kemijske formule CnH2n+2, ali za velike ugljikovodike se to može aproksimirati s CH2. Zasićeni je aciklički (alifatski) ugljikovodik. Dobiva se iz nekih frakcija vakuumske destilacije ostataka nakon atmosferske destilacije nafte. Postupnim hlađenjem ostataka nakon atmosferske destilacije nafte. Postupnim hlađenjem tih frakcija do približno -40°C izlučuje se parafinski vosak, koji se odvaja filtracijom.
Danas se mjesto imena parafina koriste alkani, a olefini (alkeni) su izgubili smisao jer objedinjavaju i alkene (olefine) i alkine (acetilene). Ime parafin je ostalo i kao naziv se koristi za vosak „umjetnih“ svijeća i parafinsko ulje.
Parafinski je vosak i sirovina za hidrokrekiranje, čime pretežno nastaju izoparafini koji služe kao sastojak mazivnih ulja.
Vrlo je sličan prirodnom vosku, ali je čvršći od njega i lako se može rezati nožem. Lijepe je čiste bijele boje, pa se rabi za izradu svijeća, jer je znatno jeftiniji od prirodnoga voska.
Iz parafinskoga voska mogu se dobiti tri vrste parafina: čvrsti parafin, cerezin i vazelin.

Čvrsti parafin

Čvrsti parafin makokristalna je, vosku slična bijela tvar, smjesa n-alkana s 18 do 35 ugljikovih atoma i s talištem 45 do 55°C. Rabi se za izradbu vodootpornoga, voštanoga papira, za impregnaciju tkanina i kože, u proizvodnji svijeća, olovaka i žigica te za konzerviranje.

Cerezin

Cerezin je smjesa uglavnom viših izoalkana s 36 do 55 ugljikovih atoma i s talištem 65 do 88°C. Mikrokristalne je strukture, a rabi se za izradbu voštanih svijeća, laštila i politurnih premaza, te u elektrotehnici i kemijskoj industriji.

Vazelin

Vazelin je smjesa tekućih i čvrstih parafinskih ugljikovodika, sličan je mastima, ali veće čistoće, pa se primjenjuje u medicini i kozmetici.

Izvor

Hrvatska enciklopedija, Broj 8 (O-Pre), str. 277. Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0