Zvonko Lovrenčević: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m poveznica |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Zvonko Lovrenčević''' ([[Bjelovar]], [[23. listopada]] [[1911]]. - [[Rugvica]], [[Dugo Selo]] [[11. siječnja]] [[1990.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[etnologija|etnolog]], etnomuzikolog, sakupljač narodnog blaga. Poznat je po nadimcima Kvak i Cincek. Najznačajniji je bjelovarski kulturni djelatnik u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. |
'''Zvonko Lovrenčević''' ([[Bjelovar]], [[23. listopada]] [[1911]]. - [[Rugvica]], [[Dugo Selo]] [[11. siječnja]] [[1990.]]) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[etnologija|etnolog]], etnomuzikolog, sakupljač narodnog blaga. Poznat je po nadimcima Kvak i Cincek. Najznačajniji je bjelovarski kulturni djelatnik u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]. |
||
Rođen je u [[Bjelovar]]u [[1911.]] godine. Školovao se u [[Đurđevac|Đurđevcu]] i [[Osijek]]u. Pohađao je Učiteljsku školu u [[Zagreb]]u, a završio je u [[Karlovac|Karlovcu]]. Bio je nastavnik u Martijancu kraj [[Ludbreg]]a, Malom Erjavcu kraj [[Ozalj|Ozlja]] i u [[Severin ( |
Rođen je u [[Bjelovar]]u [[1911.]] godine. Školovao se u [[Đurđevac|Đurđevcu]] i [[Osijek]]u. Pohađao je Učiteljsku školu u [[Zagreb]]u, a završio je u [[Karlovac|Karlovcu]]. Bio je nastavnik u Martijancu kraj [[Ludbreg]]a, Malom Erjavcu kraj [[Ozalj|Ozlja]] i u [[Severin (općina)|Severinu]] kraj Bjelovara. |
||
Bio je sakupljač kulturnog blaga bilogorskog, [[Moslavina|moslavačkog]] i [[Podravina|podravskog]] kraja. Putovao je [[bicikl]]om po selima, razgovarao s ljudima i radio bilješke. Osobito je vrijedne zapise napravio na [[Bilogora|Bilogori]]. Hrvatska etnografkinja i folkloristica [[Marija Novak]] je istakla da je Lovrenčević slutio duboku starinu nekih hrvatskih običaja, a njoj samoj je bio iznimna potpora u njenom radu.<ref>Razgovor: [[Marija Novak]], etnografkinja i folkloristica /razgovarala [[Branka Hlevnjak]], str. 3-4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007. </ref> Imao je izuzetan [[talent]] za komunikaciju s ljudima. Bio je ravnatelj Glazbene škole u Bjelovaru i ravnatelj [[Gradski muzej u Bjelovaru|Gradskog muzeja u Bjelovaru]]. Radio je kao savjetnik u Oblasno-kulturnom Savezu Oblasti Bjelovar. <ref>Gordana-Marta Matunci : Kvaku u spomen, Bjelovarski list, Bjelovar 11. siječnja 1996.</ref> U suradnji sa slikarom [[Ivan Generalić|Ivanom Generalićem]] i dr. suradnicima osnovao je oko 50 [[folklor]]nih društva. Sakupljao je narodnu [[baština|baštinu]], proučavao je narodne plesove, pjesme, [[narodne nošnje|nošnje]] i običaje. Spašavao je od zaborava napjeve, stare glazbene instrumente ([[jedinke]], [[dvojnice]], [[gajde|dude]], [[tamburica samica|tamburice samice]]), [[poslovice]], stara vjerovanja i sl. Skladao je i svirao tamburašku glazbu, priređivao je smotre foklora. |
Bio je sakupljač kulturnog blaga bilogorskog, [[Moslavina|moslavačkog]] i [[Podravina|podravskog]] kraja. Putovao je [[bicikl]]om po selima, razgovarao s ljudima i radio bilješke. Osobito je vrijedne zapise napravio na [[Bilogora|Bilogori]]. Hrvatska etnografkinja i folkloristica [[Marija Novak]] je istakla da je Lovrenčević slutio duboku starinu nekih hrvatskih običaja, a njoj samoj je bio iznimna potpora u njenom radu.<ref>Razgovor: [[Marija Novak]], etnografkinja i folkloristica /razgovarala [[Branka Hlevnjak]], str. 3-4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007. </ref> Imao je izuzetan [[talent]] za komunikaciju s ljudima. Bio je ravnatelj Glazbene škole u Bjelovaru i ravnatelj [[Gradski muzej u Bjelovaru|Gradskog muzeja u Bjelovaru]]. Radio je kao savjetnik u Oblasno-kulturnom Savezu Oblasti Bjelovar. <ref>Gordana-Marta Matunci : Kvaku u spomen, Bjelovarski list, Bjelovar 11. siječnja 1996.</ref> U suradnji sa slikarom [[Ivan Generalić|Ivanom Generalićem]] i dr. suradnicima osnovao je oko 50 [[folklor]]nih društva. Sakupljao je narodnu [[baština|baštinu]], proučavao je narodne plesove, pjesme, [[narodne nošnje|nošnje]] i običaje. Spašavao je od zaborava napjeve, stare glazbene instrumente ([[jedinke]], [[dvojnice]], [[gajde|dude]], [[tamburica samica|tamburice samice]]), [[poslovice]], stara vjerovanja i sl. Skladao je i svirao tamburašku glazbu, priređivao je smotre foklora. |
||
Inačica od 24. ožujka 2013. u 12:16
Zvonko Lovrenčević (Bjelovar, 23. listopada 1911. - Rugvica, Dugo Selo 11. siječnja 1990.) - hrvatski etnolog, etnomuzikolog, sakupljač narodnog blaga. Poznat je po nadimcima Kvak i Cincek. Najznačajniji je bjelovarski kulturni djelatnik u 20. stoljeću.
Rođen je u Bjelovaru 1911. godine. Školovao se u Đurđevcu i Osijeku. Pohađao je Učiteljsku školu u Zagrebu, a završio je u Karlovcu. Bio je nastavnik u Martijancu kraj Ludbrega, Malom Erjavcu kraj Ozlja i u Severinu kraj Bjelovara.
Bio je sakupljač kulturnog blaga bilogorskog, moslavačkog i podravskog kraja. Putovao je biciklom po selima, razgovarao s ljudima i radio bilješke. Osobito je vrijedne zapise napravio na Bilogori. Hrvatska etnografkinja i folkloristica Marija Novak je istakla da je Lovrenčević slutio duboku starinu nekih hrvatskih običaja, a njoj samoj je bio iznimna potpora u njenom radu.[1] Imao je izuzetan talent za komunikaciju s ljudima. Bio je ravnatelj Glazbene škole u Bjelovaru i ravnatelj Gradskog muzeja u Bjelovaru. Radio je kao savjetnik u Oblasno-kulturnom Savezu Oblasti Bjelovar. [2] U suradnji sa slikarom Ivanom Generalićem i dr. suradnicima osnovao je oko 50 folklornih društva. Sakupljao je narodnu baštinu, proučavao je narodne plesove, pjesme, nošnje i običaje. Spašavao je od zaborava napjeve, stare glazbene instrumente (jedinke, dvojnice, dude, tamburice samice), poslovice, stara vjerovanja i sl. Skladao je i svirao tamburašku glazbu, priređivao je smotre foklora.
Vodio je brigu o ugroženim kulturno-povijesnim spomenicima. Bio je predsjednik bjelovarskog Ogranka folklorista. Bilježio je jezično blago bjelovarsko-podravskog kraja, što je tiskamo u Bjelovarskom zborniku 1990. i 1991. u suradnji s prof. Dragutinom Grganićem. Pisao je televizijske i filmske scenarije. Bio je suradnik Televizije Zagreb, Večernjeg lista, Bjelovarskog lista i dr.
Proučavao je arheološka nalazišta, sredovjekovne utvrde, okupljao je arheologe amatere i izrađivao arheološke karte. Proučavao je i biljke, radio je herbarije i vodio zapažanja o prirodi. Organizirao je izviđačke izlete u prirodi i logorovanja. Zanimao se za numizmatiku, astronomiju i astrologiju.
Preko 50 godina vodio je istraživački i sakupljački rad, što je ostavio u zapisima, koji su objavljeni posthumno poput knjige "Folklorna glazba Bilogore" 1994. godine. Godinu dana nakon smrti, 1991., u Domu kulture u Bjelovaru održana je priredba "Kvaku u spomen".
Izvori
- ↑ Razgovor: Marija Novak, etnografkinja i folkloristica /razgovarala Branka Hlevnjak, str. 3-4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007.
- ↑ Gordana-Marta Matunci : Kvaku u spomen, Bjelovarski list, Bjelovar 11. siječnja 1996.