Izravni učinak: razlika između inačica
m robot Uklanja: de:Van-Gend-&-Loos-Entscheidung,bg:Ван Генд ен Лос (дело),fr:Arrêt van Gend en Loos,nl:Van Gend en Loos-arrest (strongly connected to hr:Predmet Van Gend en Loos) |
m Bot: brisanje 4 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q3434503 na Wikidati |
||
Redak 7: | Redak 7: | ||
[[Kategorija:Europsko pravo]] |
[[Kategorija:Europsko pravo]] |
||
[[cs:Zásada přímého účinku]] |
|||
[[en:Direct effect]] |
|||
[[pl:Zasada bezpośredniego stosowania prawa wspólnotowego]] |
|||
[[sv:Direkt effekt]] |
Inačica od 25. ožujka 2013. u 03:02
Izravni učinak je svojstvo pravne norme prava Europske unije da stvara subjektivna prava za pravne subjekte, a ta su subjektivna prava nacionalni sudovi država članica dužni štititi. Da bi pravna norma prava EU imala izravni učinak u nacionalnom pravu, odnosno da bi mogla utjecati na nastanak, promjenu ili prestanak nekog pravnog odnosa, ona mora biti jasna i bezuvjetna, te neovisna o donošenju bilo kakvih dodatnih mjera od strane država članica. Izravni učinak u nacionalnom pravu država članica mogu imati norme primarnog i sekundarnog zakonodavstva. Svaka od kategorija pravnih akata specifična je po svojim učincima. Doktrinu izravnog učinka Europski sud uspostavio je u predmetu Van Gend en Loos i ustvrdio da pravo Zajednice ima izravni učinak u pravnim poretcima država članica, ne rekavši ništa preciznije o njihovom mjestu u nacionalnim pravnim poretcima, što je Europski sud razjasnio u odlukama koje su uslijedile nakon toga.[1]
U pravu EU razlikuju se vertikalni izravni učinak i horizontalni izravni učinak. Vertkalni izravni učinak je takav koji omogućuje pojedincima – fizičkim i pravnim osobama – da svoja subjektivna prava ostvaruju protiv države. Horizontalni izravni učinak je takav koji omogućuje pojedincima da svoja subjektivna prava ostvaruju protiv drugih pojedinaca.