Bijela garda

Grb privremene vlade Aleksandra Kolčaka, vođe Bijele garde.

Bijela garda ili Bijeli pokret (ruski: Белое движение) - vojnopolitička organizacija, koja je osnovana 1917. godine, tijekom Ruskog građanskog rata. Bjelogardejci su se borili protiv Crvene armije, koja je bila vojna formacija osnovana od strane Sovjeta. Bili su protivnici boljševizma i sovjetske vlade.

Koristili su parolu: "Rusija jedna, velika i nedjeljiva". Pripadnici Bijelog pokreta većinom su bili monarhisti i nacionalisti, ali je bilo i ljudi ostalih političkih opredjeljenja (demokrati i umjereni socijalisti), koji su bili protivnici društvenih promjena, koje su donosili boljševici. Ideologija i svi ciljevi, nisu bili jasno definirani, ali ciljevi koji su prevladavali bili su: obnova privatnog vlasništva i demokratskog parlamentarnog sustava. Na teritorijima, koje su kontrolirali bjelogardejci, osnovane su privremene vojne diktature, u kojima su vrijedili zakoni Ruskoga Carstva. Bijeli pokret je smatrao da po njihovoj pobjedi i uspostavi mira, Rusija treba nastaviti s poštovanjem svih međunarodnih sporazuma, koji su donijeti prije, i za vrijeme Prvog svjetskog rata. Jedan od vođa Bijelog pokreta, Anton Denjikin smatrao je, da vojska ne treba odlučivati o državnim pitanjima, već da ruski narod treba sam izabrati demokratsku vladu.

Vođe vojne organizacije Bijelih činili su: časnici vojske Ruskoga Carstva, od kojih su mnogi bili plemićkog podrijetla. Međutim, tijekom rata dolazi do velikoga priljeva novih mladih časnika, uglavnom iz redova seljačkog stanovništva, tako da su vođe Bijelog pokreta bili porijeklom sa sela. Seljaci su također činili i ogromnu većinu među Bijelom armijom. Jezgru Bijele armije činile su: Dobrovoljačka armija, donski Kozaci i kubanski Kozaci.

Vojna djelovanja

Rat između bjelogardejaca i Crvene armije trajao je od 1917. do 1921. godine, dok su borbe na ruskom dalekom istoku trajale sve do 1923. godine. Na početku rata, sile Antante slale su vojnu pomoć bjelogardejcima, ali su njihove trupe poražene od strane Crvene armije. Za vrijeme Ruskog građanskog rata postojalo je nekoliko glavnih bojišta:

Južni front

Južni front je nastao 15. studenog 1917. godine, od strane generala Mihaila Vasiljeviča Aleksejeva, i bio je pod zapovjedništvom generala Lavra Kornilova. Poslije Kornilove pogibije, frontom upravlja general Anton Denjikin i bijelogardejskim snagama koje su se borile na Južnom bojištu, daje naziv "Oružane snage Južne Rusije". One su velikom većinom bile sastavljene od Kozaka. Južni front je predstavljao najveću opasnost po komunističku vladu, međutim nakon neuspješnog napada na Moskvu 1919. godine, Oružane snage Južne Rusije su se povukle. Naredne godine preostali bjelogardejci su evakuirani u Novorosijsk (na Krimu), gdje su se spojili s vojskom Petra Vrangela.

Istočni (Sibirski) front

Istočni front je nastao u proljeće 1918. godine, od strane ruskih časnika i nacionalista, u suradnji s Čehoslovačkom legijom, koja je bila stacionirana u Sibiru. Tada su bjelogardejci u Sibiru osnovali privremenu rusku vladu, na čelu s admiralom Aleksandrom Kolčakom. Uprkos mnogim uspjesima tijekom 1919. godine, oni su potisnuti na ruski daleki istok, gdje su nastavili boriti se do listopada 1922. Istodobno kozački ataman Petar Krasnov, mobilizacijom kubanskih Kozaka, osniva vojsku od oko 35 000 ljudi i na Sjevernom Kavkazu pokreće kavkasku armiju dobrovoljaca. Poslije zauzimanja Donbasa, Volgograda i Harkova, Dobrovoljačka armija pod zapovjedništvom generala Antona Denjikina opkoljava Moskvu. Plan je bio da se s 40,000 boraca izvrši zauzimanje grada.

Sjeverni i sjeverozapadu front

Bjelogardejcima na sjevernom i sjeverozapadnom frontu zapovijedali su: general Nikolaj Judenič, knez Antolij Pavlovič Liven i kozak i plemić Pavel Rafalovič Avalov. Karakteristično za ovaj front je to što se pod Livenovom i Avalovom zapovjedništvom borilo i dosta baltičkih Nijemaca, kao i intervencija Antante u korist bjelogardejaca. Najveća vojna operacija na sjeverozapadu Rusije bila je napad na Sankt Peterburg, gdje su bjelogardejci stigli do predgrađa Sankt Peterburga, ali ih je Crvena armija natjerala na povlačenje.

Veliki sibirski ledeni pohod

Poslije poraza bjelogardejaca od strane Crvene armije u zimi 1920. oko 350 tisuća bjelogardejaca zajedno sa svojim obiteljima, povlači se preko zaleđenog Bajkalskog jezera u Čitu. Međutim tijekom povlačenja ogroman broj ljudi je umro od gladi i smrzavanja, tako da je od 350 tisuća do cilja preživjelo samo 20,000 ljudi. U proljeće tijekom otapanja leda na Bajkalskom jezeru, leševi su potonuli u jezero.

Bijeli teror

"Bijeli teror" je izraz koji se često koristio u Sovjetskom Savezu i označavao je represivne ili preventivne mjere protiv boljševika, koje su organizirali bijelogardejci na teritoriju, koji je bio pod njihovom kontrolom. Procjenjuje se da su tijekom Građanskog rata u Rusiji, bijelogardejci osudili na smrt oko 111 tisuća ljudi, od kojih mnogi nisu imali pravo na pravedno suđenje. Međutim ako se tom broju doda i broj onih koji su stradali od strane raznih paravojnih ili separatističkih formacija, koje nisu bile pod zapovjedništvom bjelogardejaca, procjenjuje se da je u Građanskom ratu stradalo oko 300 tisuća nenaoružanih boljševika i njihovih simpatizera.