Jure Kaštelan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnice |
wp |
||
Redak 2: | Redak 2: | ||
'''Jure Kaštelan''' ([[Zakučac]] kraj [[Omiš]]a, [[18. prosinca]] [[1919]]. - [[Zagreb]], [[24. veljače]] [[1990]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik |
'''Jure Kaštelan''' ([[Zakučac]] kraj [[Omiš]]a, [[18. prosinca]] [[1919]]. - [[Zagreb]], [[24. veljače]] [[1990]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik |
||
Do [[1980]]. godine voditelj je ''Katedre za teoriju književnosti'' na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "''Tifusari''". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. |
Do [[1980]]. godine voditelj je ''Katedre za teoriju književnosti'' na [[FFZG|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]], a neko vrijeme i lektor na [[Sorbona|Sorboni]]. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima ([[Federico García Lorca|Lorca]]). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "''Tifusari''". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s [[ruski jezik|ruskog]] i [[talijanski jezik|talijanskog]]. |
||
==Zbirke== |
==Zbirke== |
Inačica od 21. listopada 2006. u 10:11
Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik
Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "Tifusari". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog.
Zbirke
- "Crveni konj",
- "Pijetao na krovu",
- "Biti ili ne",
- "Malo kamena i puno snova",
- "Divlje oko",
- "Čudo i smrt".