Baze (kemija): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 14. travnja 2013. u 15:48

Baze (njem. Base < lat. basis < grč.) su hidroksidi, elektropozitivnih elemenata, najčešće alkalijskih i zemnoalkalijskih kovina (natrij, kalij, kalcij i dr.) koji u vodenoj otopini disocijacijsom daju hidroksidne ione (OH^-).
Takve otopine pokazuju lužnatu reakciju, mijenjaju crvenu boju lakmusa u modru i s kiselinama daju sol i vodu.

Prema novijim definicijama, primjenljivim i za navedene otopine, baze su tvari koje pokazuju tendenciju primanja protona, ili su pak tvari koje mogu dati elektronski par za stvaranje kemijske veze. Organskim bazama smatraju se amini i alkaloidi.

Općenito

U kemiji, pod pojmom baza se najčešće podrazumijeva vodena otopina koja može primiti protone vodika. Baze su spojevi metala i hidroksilne grupe OH. Baze su također oksidi i hidroksidi metala. Ovo je definicija baza po Brønsted-Lowry-evoj teoriji kiselina i baza. Osim nje, definicija baze mogu biti donori elektronskih parova (Lewis) ili izvori hidroksidnih aniona (Arrhenius). Osim toga, baze općenito podrazumijevaju bilo koji spoj, koji otopljen u vodi, daje otopinu čiji je pH veći od 7.0. Primjeri baza su natrijev hidroksid i amonijak. Baze se dokazuju indikatorima, kao što su: lakmus papir, fenolftalein, metil oranž.

Baze su kemijska suprotnost kiselinama. Reakcija između kiselina i baza naziva se neutralizacija. Baze i kiseline su suprotne jer kiseline povećavaju koncentraciju oksonijevih (H₃O⁺) iona, dok baze smanjuju ovu koncentraciju. Baze reagiraju s kiselinama pri čemu nastaju voda i soli (ili njihove otopine).

Koncept baze je prvi put u kemiju uveo francuski kemičar Guillame François Rouelle 1754. godine. On je primjetio da kiseline stvaraju soli samo kad ih se pomiješa s određenim tvarima. Ove je tvari nazvao bazom soli^[1] , i odatle i ime.

Svojstva

Neka općenita svojstva baza su:

-Skliske i pjenaste na dodir, zbog saponifikacije lipida u ljudskoj koži

-Koncetrirane i snažne baze su kaustičnog (korozivnog) djelovanja na organske tvari i snažno reagiraju s kiselinama

-Vodene otopine ili rastaljene baze disociraju na ione i provode struju

-Reagiraju s indikatorima: lakmus papir poplavi, fenolftalein postane ružičast

Baze i pH

Podrobniji članak o temi: pH

pH vode je mjera njene kiselosti. To je negativan logaritam koncentracije oksonijevih iona. U čistoj vodi, otprilike jedna na 10 milijuna molekula vode disocira na H3O+ i OH-, prema jednadžbi:

2H₂O(l) → H₃O⁺(aq) + OH⁻(aq)

Neutralizacija

Podrobniji članak o temi: Neutralizacija (kemija)

Neutralizacija je kemijska reakcija između kiseline i baze pri kojoj nastaju voda te sol disocirana u otopini na kation baze i anion kiseline.
Također, uklanjanje kiselosti ili bazičnosti.

Izvori

↑ The Origin of the Term Base William B. Jensen Journal of Chemical Education • 1130 Vol. 83 No. 8 August 2006

Hrvatska enciklopedija (LZMK), Broj 1 (A-Bd), str. 749. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1999.g. ISBN 953-6036-31-2

[1] The Origin of the Term Base William B. Jensen Journal of Chemical Education • 1130 Vol. 83 No. 8 August 2006

[1]

@@ Redak 22: / Redak 22: @@
 ==Baze i pH==
+{{Glavni|pH}}
-pH vode je mjera njene kiselosti. To je negativan logaritam koncentracije oksonijevih iona. U čistoj vodi, otprilike jedna na 10 milijuna molekula vode disocira na H3O+ i OH-, prema jednadžbi:
+[[pH]] vode je mjera njene kiselosti. To je negativan logaritam koncentracije oksonijevih iona. U čistoj vodi, otprilike jedna na 10 milijuna molekula vode disocira na H3O+ i OH-, prema jednadžbi:
 :2H<sub>2</sub>O(l) → H<sub>3</sub>O<sup>+</sup>(aq) + OH<sup>−</sup>(aq)
 ==Neutralizacija==
+{{Glavni|Neutralizacija (kemija)}}
+Neutralizacija je kemijska reakcija između kiseline i baze pri kojoj nastaju voda te sol disocirana u otopini na kation baze i anion kiseline.<br />
-Neutralan u kemiji znači tvar koja ne reagira ni kiselo ni alkalno. Neutralizacija u kemiji je reakcija između kiseline i baze, u kojoj se njihovo kiselinsko i bazično djelovanje međusobno poništavaju, tj. kiselina i baza stvaraju sol i vodu. Pritom se radi o spajanju vodikovih iona (OH<sup>-</sup>), koji su nastali disocijacijom u otopini, u vrlo slabo disocirane molekule vode, H<sub>2</sub>O. Nakon reakcije otopina jakih kiselina s jakim bazama (ili otopina slabih kiselina sa slabim bazama) u stehiometrijskom omjeru, koncentracija je iona H<sub>3</sub>O<sup>+</sup> i OH<sup>-</sup> u otopini jednaka otopina reagira neutralno (pH = 7).
+Također, uklanjanje kiselosti ili bazičnosti.
-Kada se otopi u vodi, snažna baza poput natrijevog hidroksida se rastavi na hidroksidne i natijeve ione:
-:NaOH → Na<sup>+</sup> + OH<sup>−</sup>
-I slično tome, klorovodična kiselina u vodi stvara oksonijeve i kloridne ione:
-:HCl + H<sub>2</sub>O → H<sub>3</sub>O<sup>+</sup> + Cl<sup>−</sup>
-Kada se ove dvije otopine izmiješaju, oksonijevi i hidroksidni ioni reagiraju pri čemu nastaju molekule vode:
-:H<sub>3</sub>O<sup>+</sup> + OH<sup>−</sup> → 2 H<sub>2</sub>O
-Ako je jednaka količina natrijevog hidroksida i klorovodične kiseline reagira, dolazi do potpune neutralizacije, pri čemu u otopini ostaje natrijev klorid.
-Slabe baze, poput sode (natrijevog karbonata) ili bjelanca jajeta bi se trebali koristiti za neutralizaciju prolivenih kiselina. Neutralizacija prolivenih kiselina sa snažnim bazama, poput natrijevog ili kalijevog hidroksida, uzrokuje snažnu i opasnu reakciju.
 ==Izvori==