Josip Eugen Tomić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m sitno u zaglavlju |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Josip Eugen Tomić''' ([[Požega]], [[18. listopada]] [[1843]]. - [[Zagreb]], [[13. srpnja]] [[1906]].), hrvatski književnik |
'''Josip Eugen Tomić''' ([[Požega]], [[18. listopada]] [[1843]]. - [[Zagreb]], [[13. srpnja]] [[1906]].), [[Hrvatska|hrvatski]] književnik. |
||
Bio je popularni prozaist i dramatičar. Napustivši Bogosloviju, studirao je pravo u [[Zagreb]]u i [[Graz]]u. Bio je u činovničkoj službi, a 1873.-79. dramaturg ''Hrvatskog zemaljskoga kazališta'' u Zagrebu. Najpoznatija su mu djela "''Melita''", svojevrsna kritika viših građanskih krugova, zatim "''Veronika Desinićka''" i "''Zmaj od Bosne''", te proze na bosanske teme. Pisao je i komedije: "''Bračne ponude''", "''Zatečeni ženik''" te, osobito popularnu komediju "''Franjo barun Trenk''". Dovršio je [[August Šenoa|Šenoinu]] "''Kletvu''", te preveo pedesetak kazališnih djela i mnoge povijesne romane. |
Bio je popularni prozaist i dramatičar. Napustivši Bogosloviju, studirao je pravo u [[Zagreb]]u i [[Graz]]u. Bio je u činovničkoj službi, a 1873.-79. dramaturg ''Hrvatskog zemaljskoga kazališta'' u Zagrebu. Najpoznatija su mu djela "''Melita''", svojevrsna kritika viših građanskih krugova, zatim "''Veronika Desinićka''" i "''Zmaj od Bosne''", te proze na bosanske teme. Pisao je i komedije: "''Bračne ponude''", "''Zatečeni ženik''" te, osobito popularnu komediju "''Franjo barun Trenk''". Dovršio je [[August Šenoa|Šenoinu]] "''Kletvu''", te preveo pedesetak kazališnih djela i mnoge povijesne romane. |
Inačica od 22. listopada 2006. u 13:06
Josip Eugen Tomić (Požega, 18. listopada 1843. - Zagreb, 13. srpnja 1906.), hrvatski književnik.
Bio je popularni prozaist i dramatičar. Napustivši Bogosloviju, studirao je pravo u Zagrebu i Grazu. Bio je u činovničkoj službi, a 1873.-79. dramaturg Hrvatskog zemaljskoga kazališta u Zagrebu. Najpoznatija su mu djela "Melita", svojevrsna kritika viših građanskih krugova, zatim "Veronika Desinićka" i "Zmaj od Bosne", te proze na bosanske teme. Pisao je i komedije: "Bračne ponude", "Zatečeni ženik" te, osobito popularnu komediju "Franjo barun Trenk". Dovršio je Šenoinu "Kletvu", te preveo pedesetak kazališnih djela i mnoge povijesne romane.