Orljava: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika 93.143.141.116, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 26: | Redak 26: | ||
==Rječnik== |
==Rječnik== |
||
Riječ orljava u hrvatskom riječniku označava bučno prolaženje, probijanje (ako govorimo o brzoj rijeci ili potoku), a dolazi nam iz turskog jezika gdje je označavalo tutnjavu, huku, hrmljavinu, odnosno zvukove velike snage.{{nedostaje izvor}} |
Riječ orljava u hrvatskom riječniku označava bučno prolaženje, probijanje (ako govorimo o brzoj rijeci ili potoku), a dolazi nam iz turskog jezika gdje je označavalo tutnjavu, huku, hrmljavinu, odnosno zvukove velike snage.{{nedostaje izvor}} |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
==Galerija== |
==Galerija== |
||
Redak 37: | Redak 33: | ||
Datoteka:Orljava zimi.JPG |
Datoteka:Orljava zimi.JPG |
||
</gallery> |
</gallery> |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ |
Inačica od 23. travnja 2013. u 21:26
Orljava | |
---|---|
Položaj | |
Države | Hrvatska |
Naselja | Požega, Pleternica, Ciglenik, Slavonski Kobaš |
Fizikalne osobine | |
Duljina | 89 km |
Plovna od – do | nije plovna |
Tok rijeke | |
Izvor | na Psunju, Hrvatska |
Ušće | u Savu kod Slavonskog Kobaša |
• Koord. | 45°6'25,6"N, 17°46'28,6"E |
Slijev | crnomorski |
Ulijeva se u | Savu |
Pritoci | Orljavica, Veličanka, Londža |
Orljava je rijeka u Hrvatskoj, lijeva pritoka rijeke Save.
Izvire ispod Psunja na nadmorskoj visini višoj od 800 metara i teče od zapada prema istoku. U nju se ulijevaju sve vode gorskih potoka što okružuju Požešku kotlinu. U Požegi u Orljavu utječe njezin najveći pritok s Papuka – Veličanka i najveći potok s Požeške gore – Vučjak.
Pokraj Pleternice prima pritoku Londžu i mijenja smjer otjecanja prema jugu između Požeške i Dilj gore. Rijeke Orljava i Londža pogodne su za ribolov, a slap na Orljavi kod Pleternice poznato je ribolovno i izletničko mjesto. Uljeva se u Savu između Pričca i Slavonskog Kobaša.
Od izvora do utoka duga je 89 kilometara.
Rječnik
Riječ orljava u hrvatskom riječniku označava bučno prolaženje, probijanje (ako govorimo o brzoj rijeci ili potoku), a dolazi nam iz turskog jezika gdje je označavalo tutnjavu, huku, hrmljavinu, odnosno zvukove velike snage.[nedostaje izvor]