Međunarodni praznik rada: razlika između inačica
| Redak 18: | Redak 18: | ||
== Etimologija == |
== Etimologija == |
||
U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, |
U slobodnoj i neovisnoj [[Hrvatska|Hrvatskoj]] prema [[Blagdani i spomendani u Hrvatskoj|Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima]] u Republici Hrvatskoj izglasovanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je '''Blagdan rada'''.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_04_33_674.html Zakon o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj]</ref> Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao '''Praznik rada'''.<ref>[http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_11_96_1614.html Zakon o izmjenama i dopuni zakona o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj]</ref> |
||
Kako su te promjene zakona o blagdanimra donošene u ozračju tadašnje javno isticane "detuđmanizacije" |
Kako su te promjene zakona o blagdanimra donošene u ozračju tadašnje javno isticane "detuđmanizacije" mogao se steći dojam da je to učinjeno iz svojevrsnoga inata, odnosno isključivo iz toga jer ga je tako nazvao [[Franjo Tuđman|predsjednik Tuđman]]. Ipak, ta je promjena valjana. |
||
Prema Jezičnom savjetniku [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje]], u hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom [[blagdan]] označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom [[praznik]] označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu.<ref>[http://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=163/ Jezični savjeti] Blagdan / praznik</ref> Tako je 1. svibnja jedini neradni [[praznik]] u Hrvatskoj. |
|||
Iako se u duhu purizma [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]], u medijima koristi i '''1. svibanj''', rašireniji je stari naziv, '''1. maj'''. |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 30. travnja 2013. u 15:41
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Povijest
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.[1]
_1990,_MiNr_3323.jpg)
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na čikaško krvoproliće, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1.000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički su pokreti nadzirani od boljševičkih, odnosno komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici još više bili izrabljivani nego na Zapadu. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo dirigirane sindikate, bile su osnovne značajke demokracije i svakog radničkog samoorganiziranja u tim zemljama.
S vremenom su i proslave blagdana rada pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Težnje za promjenom i boljim socijalnim statusom suzbijane su državnom prisilom pa čak i tenkovima. Potpunu degradaciju blagdan rada doživio je uključenjem vojnih parada u proslave čime se i u toj prigodi izražavala moć socijalističke države dok su radničke povorke služile kao dekoracija režimu. Unatoč svemu, 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva.
Etimologija
U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj izglasovanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada.[2] Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada.[3]
Kako su te promjene zakona o blagdanimra donošene u ozračju tadašnje javno isticane "detuđmanizacije" mogao se steći dojam da je to učinjeno iz svojevrsnoga inata, odnosno isključivo iz toga jer ga je tako nazvao predsjednik Tuđman. Ipak, ta je promjena valjana.
Prema Jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu.[4] Tako je 1. svibnja jedini neradni praznik u Hrvatskoj.
Iako se u duhu purizma hrvatskoga jezika, u medijima koristi i 1. svibanj, rašireniji je stari naziv, 1. maj.
Izvori
Unutarnje poveznice
Vanjske poveznice
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Praznik rada |