Svetozar Pribićević: razlika između inačica
m Bot: Migrating 11 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q2263774 (translate me) |
Dodatci članku, infookvir, oblikovanje, djela, vanj. poveznice i izvori. |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir političar |
|||
[[Datoteka:Svetozar Pribicevic.jpg|mini|'''Svetozar Pribičević''']] |
|||
|ime = Svetozar Pribićević |
|||
| ⚫ | |||
|slika = Svetozar Pribicevic.jpg |
|||
|veličina = 150px |
|||
|opis slike = Svetozar Pribićević |
|||
|malaslika = |
|||
|opis male slike = |
|||
|datum rođenja = [[26. listopada]] [[1875.]], [[Hrvatska Kostajnica]], [[Hrvatska]] |
|||
|datum smrti = [[15. rujna]] [[1936.]], [[Prag]], [[Češka]] |
|||
|položaj = |
|||
Od [[1906]]. jedan od vođa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], krajem [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] među najvećim pobornicima povezivanja sa Srbijom u jedinstvenu monarhiju umjesto federativne strukture. U izaslanstvu Narodnog vijeća SHS s regentom [[Aleksandar Karađorđević|Aleksandrom]] dana [[1. prosinca]] [[1918]]. potpisuje u [[Beograd]]u akt o ujedinjenju. U [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] ministar unutarnjih poslova, kasnije ministar prosvjete, politički protivnik [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]. U drugoj polovici [[1920-ih]] doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskog centralizma osnivajući [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratsku koaliciju]]. Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] [[1929]]. uhićen, [[1931]]. pušten i odlazi u emigraciju u [[Prag]]. Tokom boravka u emigraciji napisao je knjigu '''Diktatura kralja Aleksandra''' (La dictature du roi Alexandre). Knjiga je izdana na francuskom jeziku u [[Pariz]]u, [[1933.]] godine. |
|||
|mandat_start = |
|||
|mandat_kraj = |
|||
|podpredsjednik = |
|||
|podpremijer = |
|||
|zamjenik = |
|||
|premijer1 = |
|||
|predsjednik1 = |
|||
|prethodnik = |
|||
|nasljednik = |
|||
|čin2 = |
|||
|mandat_start2 = |
|||
|mandat_kraj2 = |
|||
|podpredsjednik2 = |
|||
|podpremijer2 = |
|||
|zamjenik2 = |
|||
|premijer2 = |
|||
|predsjednik = |
|||
|prethodnik2 = |
|||
|nasljednik2 = |
|||
|čin3 = |
|||
|mandat_start3 = |
|||
|mandat_kraj3 = |
|||
|podpredsjednik3 = |
|||
|podpremijer3 = |
|||
|zamjenik3 = |
|||
|premijer3 = |
|||
|predsjednik3 = |
|||
|prethodnik3 = |
|||
|nasljednik3 = |
|||
|čin4 = |
|||
|mandat_start4 = |
|||
|mandat_kraj4 = |
|||
|podpredsjednik4 = |
|||
|podpremijer4 = |
|||
|zamjenik4 = |
|||
|premijer4 = |
|||
|predsjednik4 = |
|||
|nasljednik4 = |
|||
|prethodnik4 = |
|||
|čin5 = |
|||
|mandat_start5 = |
|||
|mandat_kraj5 = |
|||
|podpredsjednik5 = |
|||
|podpremijer5 = |
|||
|zamjenik5 = |
|||
|premijer5 = |
|||
|predsjednik5 = |
|||
|prethodnik5 = |
|||
|nasljednik5 = |
|||
|stranka = [[Srpska samostalna stranka|SSS]], [[Jugoslavenska demokratska stranka|DS]], [[Samostalna demokratska stranka|SDS]] |
|||
|supruga = |
|||
|suprug = |
|||
|zanimanje = [[političar]], [[publicistika|publicist]] |
|||
|fusnote = |
|||
}} |
|||
| ⚫ | |||
== Životopis == |
|||
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij [[Matematika|matematike]] i [[Fizika|fizike]] te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u [[Pakrac]]u i [[Karlovac|Karlovcu]].<ref name="K">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2024 Krležijana: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.<ref name="K"/> Od [[1902.]] godine bio je glavnim uredednikom glasila [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]], ''Novog Srbobrana''.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42654/ Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> Od [[1906.]] godine jednim je od vođa [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], a krajem [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] među najvećim je pobornicima povezivanja sa [[Srbija|Srbijom]] u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća SHS]] (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s [[regent]]om [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandrom Karađorđevićem]], dana [[1. prosinca]] [[1918.]] godine, potpisan u [[Beograd]]u akt o ujedinjenju. U [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstvu/Kraljevini SHS]] bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).<ref name="B.J.">[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.</ref> Bio je pobornikom [[Centralizacija|centralizma]] i [[Unitarizam|unitarizma]] u novoj državi, politički protivnik i progonitelj [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. [[1919.]] godine osniva [[Jugoslavenska demokratska stranka|Demokratsku stranku]] a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i [[1924.]] godine osniva [[Samostalna demokratska stranka|Samostalnu demokratsku stranku]].<ref name="B.J."/> U drugoj polovici [[1920-ih]] doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratsku koaliciju]] sa Stjepanom Radićem. Tijekom [[1928.]] godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.<ref name="B.Janjatović">Bosiljka Janjatović, ''Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.</ref> U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u ''Jedinstvu'', bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.<ref name="B.Janjatović"/> U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.<ref name="B.Janjatović"/> To je kulminiralo [[20. lipnja]] [[1928.]] godine [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|atentatom u Narodnoj skupštini]]. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je [[Puniša Račić]], dvorski agent i zastupnik [[Narodna radikalna stranka|Radikalne stranke]], revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a [[Đuro Basariček|Đuru Basaričeka]] i [[Pavle Radić|Pavla Radića]], smrtno ranio Stjepana Radića te ranio [[Ivan Granđa|Ivana Granđu]] i [[Ivan Pernar|Ivana Pernara]]. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen. Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]], [[1929.]] godine, uhićen je i interniran u selo [[Brus]] podno [[Kopaonik]]a a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja [[1931.]] godine.<ref>[[Hrvoje Matković]], ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.</ref> Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.<ref>Hrvoje Matković, ''Povijest Hrvatske seljačke stranke'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, [[fusnota]] 310., str. 289.</ref> U emigraciji je boravio u [[Prag]]u i [[Pariz]]u. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Napisao je knjigu ''Diktatura kralja Aleksandra'' (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na [[Francuski jezik|francuskome jeziku]], u [[Pariz]]u, [[1933.]] godine. |
|||
Umro je u Pragu 1936. godine.<ref name="PE"/> |
|||
== Djela == |
|||
* ''Mi smo pobedili'', Beograd, 1925. |
|||
* ''Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost'', Pariz, 1932. |
|||
* ''La dictature du roi Alexandre: contribution à l'étude de la démocratie (Les problèmes yougoslave et balkanique)'', Pariz, 1933. (srp. izd. ''Diktatura kralja Aleksandra'', Beograd, 1953., hrv. izd. ''Diktatura kralja Aleksandra'', Zagreb, 1990.) |
|||
* ''Beograd i politika prema Hrvatima i Srbima izvan Srbije'', Montevideo, 1933. |
|||
* ''Misao vodilja Srba i Hrvata'', Beograd, 1940. |
|||
* ''Izabrani politički spisi'', izbor i uvodna studija [[Hrvoje Matković]], Zagreb, 2000.<ref>[http://knjiznica-losinj.hr/katzapis.asp?id=19834 Gradska knjižnica i čitaonica Mali lošinj: Pribićević, Svetozar], preuzeto 5. svibnja 2013.</ref> |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
* [http://www.cpi.hr/download/links/hr/7278.pdf Ivica Miškulin, ''Svetozar Pribićević i hrvatski Srbi'']. Znanstveni rad na stranicama [http://cpi.hr/ CPI]. |
|||
* [[Ljubo Boban]], [http://www.historiografija.hr/hz/1965/HZ_18_10_BOBAN.pdf ''Jedno pismo Sv. Pribićevića iz vremena šestojanuarskog režima''], [[Historijski zbornik]], godina XVIII, 1965. |
|||
{{GLAVNIRASPORED:Pribićević, Svetozar}} |
{{GLAVNIRASPORED:Pribićević, Svetozar}} |
||
Inačica od 5. svibnja 2013. u 14:57
| Svetozar Pribićević | |
| Svetozar Pribićević Svetozar Pribićević | |
| Rođenje | 26. listopada 1875., Hrvatska Kostajnica, Hrvatska |
|---|---|
| Smrt | 15. rujna 1936., Prag, Češka |
| Politička stranka | SSS, DS, SDS |
| Zanimanje | političar, publicist |
Svetozar Pribićević (Hrvatska Kostajnica, 26. listopada 1875. – Prag, 15. rujna 1936.), bio je hrvatski političar i publicist srpske narodnosti.
Životopis
Svetozar Pribićević rodio se u Hrvatskoj Kostajnici 1875. godine. Na Sveučilištu u Zagrebu završio je studij matematike i fizike te je kraće vrijeme predavao u srpskim učiteljskim školama u Pakracu i Karlovcu.[1] Već od studentskih dana s dubokim uvjerenjem izjašnjavao se za politiku jugoslavenskoga integralizma.[1] Od 1902. godine bio je glavnim uredednikom glasila Srpske samostalne stranke, Novog Srbobrana.[2] Od 1906. godine jednim je od vođa Hrvatsko-srpske koalicije, a krajem Prvoga svjetskog rata među najvećim je pobornicima povezivanja sa Srbijom u jedinstvenu monarhiju umjesto u državu federativne strukture. Bio je dopredsjednikom Narodnoga vijeća SHS (1917.-1918.) i u izaslanstvu Narodnoga vijeća SHS kada je s regentom Aleksandrom Karađorđevićem, dana 1. prosinca 1918. godine, potpisan u Beogradu akt o ujedinjenju. U Kraljevstvu/Kraljevini SHS bio je ministrom unutarnjih poslova (1918.-1920.) a kasnije u dva navrata ministrom prosvjete (1920.-1922. i 1924.-1925.).[3] Bio je pobornikom centralizma i unitarizma u novoj državi, politički protivnik i progonitelj Stjepana Radića, HSS-a i oporbe centralizmu i unitarizmu. 1919. godine osniva Demokratsku stranku a nakon unutarstranačkih prijepora izlazi iz stranke i 1924. godine osniva Samostalnu demokratsku stranku.[3] U drugoj polovici 1920-ih doživljava političku preobrazbu i okreće se protiv beogradskoga centralizma osnivajući Seljačko-demokratsku koaliciju sa Stjepanom Radićem. Tijekom 1928. godine Radiću i Pribićeviću sve više počinje se prijetiti smrću a prijeti se i njihovim suradnicima.[4] U beogradskome režimskom tisku objavljuju se prijetnje smrću (npr. u Jedinstvu, bliskom predsjedniku vlade Velji Vukičeviću, nekoliko puta) uz obrazloženje kako oni rade protiv temelja države.[4] U to su vrijeme u Narodnoj skupštini, tijekom zasjedanja, također prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima no ni čelništvo Narodne skupštine a ni drugi faktori nisu poduzeli ništa kako bi ispitali ili spriječili te prijetnje i ozbiljnost izraženih namjera.[4] To je kulminiralo 20. lipnja 1928. godine atentatom u Narodnoj skupštini. Pribićević je tada bio u Narodnoj skupštini kada je Puniša Račić, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke, revolverskim hicima, na mjestu usmrtio zastupnike HSS-a Đuru Basaričeka i Pavla Radića, smrtno ranio Stjepana Radića te ranio Ivana Granđu i Ivana Pernara. Sjedio je u zastupničkoj klupi do Stjepana Radića ali nije bio pogođen. Nakon uvođenja Šestosiječanjske diktature, 1929. godine, uhićen je i interniran u selo Brus podno Kopaonika a kada se razbolio prebačen je u Beograd gdje je ostao izoliran od javnosti do srpnja 1931. godine.[5] Tada je pušten i dopušten mu je odlazak u inozemstvo.[6] U emigraciji je boravio u Pragu i Parizu. Tijekom boravka u emigraciji bio je izraziti protivnik jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Napisao je knjigu Diktatura kralja Aleksandra (La dictature du roi Alexandre) koja je izdana na francuskome jeziku, u Parizu, 1933. godine.
Umro je u Pragu 1936. godine.[2]
Djela
- Mi smo pobedili, Beograd, 1925.
- Pogledi na stanje u Jugoslaviji i njezinu budućnost, Pariz, 1932.
- La dictature du roi Alexandre: contribution à l'étude de la démocratie (Les problèmes yougoslave et balkanique), Pariz, 1933. (srp. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Beograd, 1953., hrv. izd. Diktatura kralja Aleksandra, Zagreb, 1990.)
- Beograd i politika prema Hrvatima i Srbima izvan Srbije, Montevideo, 1933.
- Misao vodilja Srba i Hrvata, Beograd, 1940.
- Izabrani politički spisi, izbor i uvodna studija Hrvoje Matković, Zagreb, 2000.[7]
Izvori
- ↑ a b Krležijana: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
- ↑ a b Proleksis enciklopedija: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
- ↑ a b Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine, Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 14.
- ↑ a b c Bosiljka Janjatović, Stjepan Radić: progoni, zatvori, suđenja, ubojstvo: 1889.-1928., Dom i svijet, Zagreb, 2003., ISBN 953-6491-82-6, str. 242.
- ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 289.
- ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 310., str. 289.
- ↑ Gradska knjižnica i čitaonica Mali lošinj: Pribićević, Svetozar, preuzeto 5. svibnja 2013.
Vanjske poveznice
- Ivica Miškulin, Svetozar Pribićević i hrvatski Srbi. Znanstveni rad na stranicama CPI.
- Ljubo Boban, Jedno pismo Sv. Pribićevića iz vremena šestojanuarskog režima, Historijski zbornik, godina XVIII, 1965.