Bulcsú László

Bulcsú László (Čakovec, 9. listopada 1922.), hrvatski jezikoslovac i informatolog koji govori oko 40 jezika. Po ocu je Mađar, a po majci Hrvat. Poznat je kao veliki borac protiv tuđica (posebice anglizama), "hrvatski Šulek naših dana" (S. Babić.). Njegovim radom i utjecajem pojavljuju se novi naraštaji hrvatskih jezikoslovaca oslobođenih zabludâ mladogramatičarske ("mladoslovničarske") jezikoslovne škole.

Životopis

Poslije studija elektrotehnike u Budimpešti, na Sveučilištu u Zagrebu studirao je slavistiku i diplomirao 1952. godine. Jedno vrijeme je radio kao profesor u sinjskoj gimnaziji. Ondje je išao "da bi na izvoru crpao uzorni zapadnohercegovački govor što ga u junačku Cetinsku krajinu izbjeglice izpod osmanlijskog zuluma donieše". Kao učenik i asistent Stjepana Ivšića te poznavatelj mnogih jezika, od 1955. bio je zaposlen na Filozofskome fakultetu, gdje je do umirovljenja (1993.) i poslije, na različitim katedrama, predavao slavistiku, rusistiku, opće jezikoslovlje i informatologiju.

Doktorirao je 1986., a od 1964. do 1970. predavao je na sveučilištima u SAD-u. Bavio se algebarskom lingvistikom, bio jedan od pionira strojnoga prevođenja i inoviranja jezikoslovnih studija; na Zagrebačkom je sveučilištu zasnovao informatiku u humanističkim područjima i među prvima započeo računalnu obradbu hrvatskih tekstova. Među ostalim bavio se filološkim tumačenjem i jezikoslovnom raščlambom asirske klinopisne književnosti, pa je preveo s izvornika niz temeljnih spisa drevne mezopotamske književnosti. László je kao pokretačka snaga Zagrebačkoga lingvističkoga kruga (u početku: Krug mladih slavista) presudno utjecao na oblik hrvatskoga jezikoslovlja.

Stručni rad

Lászlóov doprinos oblikovanju hrvatskoga jezika teško je odrediva dosega. Široj je javnosti Lászlóov rad koliko-toliko poznat po zagovoru morfonološkog (tvorbenoga) pravopisa i izgradnji hrvatskoga nazivlja, jer je veliku većinu tuđica (pa i onih grčkoga i latinskoga podrijetla) zamijenio novotvorenicama. Lászlóov je prijedlog za reformu hrvatskoga pravopisa na tragu Zagrebačke škole (te su propise rabili Bogoslav Šulek, Adolfo Veber Tkalčević, August Šenoa, Ante Kovačić, Eugen Kvaternik) - no, László je ortografske propise još strože ustrojio. Navest ćemo neke:

• jekavizacija u oblicima koje nije bilo ni u tekstovima Zagrebačke škole (vrieme/vrjemena; triebati/potrjeba; prjedpostavka; prjepisati/priepis; prjenositi/prienos; napried/naprjedak; vrjelo; srjeća)

• ponešto drugačiji propisi u pojedinim slučajevima - npr. u superlativu: naj bolji, naj veći

U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primjetba, razstaviti, izčupati...). Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća - primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža: nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik.

Na području hrvatskoga strukovnoga nazivlja za informacijske znanosti i druga područja Lászlóov trud tek čeka na priznanje i primjenu. Lászlóov je rad utjecao i na Ladanovo jezikotvorstvo, dok ostali vidovi djelatnosti ovoga jezikoznanca, poglavito na polju pravopisanja i jezičnoga purizma, nailaze na teškoće pri ulasku u matricu hrvatskoga jezika. Stjepan Babić ga smatra jednim od najplodnijim, ako ne i najplodnijim rječotvorcem u hrvatskom jeziku.

Ostalo

Bio je olimpijski plivački reprezentativac i hrvatski rekorder u plivanju leptirovim stilom.

Vanjska poveznica

• Englezko-hrvatski Hrvatsko-englezki rječnik obavjesničkoga nazivlja
• Tuđinština u jeziku hrvatskome