Razlika između inačica stranice »Ivan Kukuljević Sakcinski«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ispravak na izvornu verziju Sakcinskovog govora
(Ispravak na izvornu verziju Sakcinskovog govora)
 
Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je progovorio na hrvatskom jeziku u [[Hrvatski Sabor|Hrvatskom saboru]] [[2. svibnja]] [[1843]]. godine propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje s neobičnom smionošću, zahtijevajući da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede, tako da uvođenje u javni život bude postupno.<br>
Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku. U svom govoru je naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Među ostalim, kazao je "''MrtviMi jeziksmo jemalo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi mađarskimagjarski, njemačkinemački i talijanski,latinski – to su naši tutori., Živiživi nam se groze, mrtvimartvi darži nas drže za grlogarlo, gušeduši nas, i nemoćne nas vodevodi i predajupredaje živima u ruke. ZatoSada samimamo jajoš togatoliko mnijenjasile u nami suprotstaviti se martvomu, daza bimala slavninećemo staležimoći inadvladati žive, ako se redovičvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već jednomodstupljivati mislitiod počelisvojega jezika, kakoi iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da svojk jeziknebu tuđemunepoleti; pretpostavenjihova stalnost i njegajedinost u javnijeziku životnadvladati uveduće zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu....''“. <!-- Žestina govora je raspalila strasti u Saboru, a netko je onda još i uzviknuo na hrvatskom "Živila Istra!" triba vidit je li ovo bilo se dogodilo na tom govoru--><br>
Njegov govor je izazvao uzbunu kod austrijskih i mađarskih vlasti te žestoke prigovore „visoke aristokracije”. I ostali njegovi govori u Hrvatskom Saboru i na županijskim skupštinama otkrivaju beskompromisno zalaganje za slobodu i samostalnost Hrvatske, te su stoga mogli biti objavljeni samo u ilegalnom ilirskom listu "[[Branislav]]" koji se tiskao u Beogradu, izvan domašaja austro-mađarske cenzure. Na Kukuljevićev prijedlog Hrvatski Sabor 1847. donosi zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog jezika.
 
148

uređivanja

Navigacijski izbornik