Koadjutor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dopuna članka |
m Jasnije |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Koadjutor''' (''[[Latinski jezik|lat.]] coadiutor'') je pomoćnik [[biskup]]a, postavljen u skladu s potrebama [[biskupija|biskupije]], s pravom preuzimanja biskupske časti, za razliku od pomoćnog biskupa koji nema pravo preuzimanja. |
'''Koadjutor''' (''[[Latinski jezik|lat.]] coadiutor'') je pomoćnik [[biskup]]a, postavljen u skladu s potrebama [[biskupija|biskupije]], s pravom preuzimanja biskupske časti, za razliku od '''pomoćnog biskupa''' koji nema pravo preuzimanja. Koadjutor preuzima službu kad apostolsko pismo imenovanja osobno ili preko zastupnika pokaže dijecezanskom biskupu i zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije. Ukoliko je dijecezanski biskup potpuno spriječen, dovoljno je da pokaže apostolsko pismo imenovanja zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije. |
||
Zadaća (kao i pomoćnom biskupu) mu je pomaganje dijecezanskom biskupu u upravljanju biskupijom i zamjenjuje ga kad je odsutan ili spriječen. |
Zadaća (kao i pomoćnom biskupu) mu je pomaganje dijecezanskom biskupu u upravljanju biskupijom i zamjenjuje ga kad je odsutan ili spriječen. |
||
'''Pomoćni biskup''', za razliku od koadjutora, nema pravo preuzimanja biskupske časti. |
|||
== Izvor == |
== Izvor == |
||
Inačica od 6. lipnja 2013. u 11:56
Koadjutor (lat. coadiutor) je pomoćnik biskupa, postavljen u skladu s potrebama biskupije, s pravom preuzimanja biskupske časti, za razliku od pomoćnog biskupa koji nema pravo preuzimanja. Koadjutor preuzima službu kad apostolsko pismo imenovanja osobno ili preko zastupnika pokaže dijecezanskom biskupu i zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije. Ukoliko je dijecezanski biskup potpuno spriječen, dovoljno je da pokaže apostolsko pismo imenovanja zboru savjetnika u prisutnosti kancelara kurije.
Zadaća (kao i pomoćnom biskupu) mu je pomaganje dijecezanskom biskupu u upravljanju biskupijom i zamjenjuje ga kad je odsutan ili spriječen.
Izvor
- Zakonik kanonskoga prava proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. (25. siječnja 1983.), članak 3., kan. 403, 404 i 405