Veljko Kadijević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 28. lipnja 2013. u 20:59

Veljko Kadijević

Veljko Kadijević (Glavina Donja, Imotski, 21. studenog 1925.), general-armije JNA, jugoslavenski savezni sekretar za obranu od 1988. do 1992. godine.

Majka mu je bila Hrvatica, otac Srbin, a on se uvijek izjašnjavao kao Jugoslaven. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1942. godine, borio se na strani partizana.

U partizanima se nije proslavio kao borac. Kad se formirala 9. dalmatinska divizija u Imotskom, ondje je bio nazočan i Veljko Kadijević. Divizija je odmah pošla na ratnu zadaću u Bosnu boriti se protiv brojčano jačeg i opremljenijeg neprijatelja. Kad je divizija došla do Vrgorca, uočili su da nema Kadijevića koji je u međuvremenu utekao. Bio je obični vojnik pa nitko se nije previše nije uzbuđivao zbog toga, no da je bio uhvaćen, bio bi strijeljan kao dezerter, što je bila partizanska praksa. Sablazan je izbila među bivšim suborcima poslije, jer su oni došli do minornih činova, dok je Kadijević rapidno napredovao u vojnoj hijerarhiji i već došao do čina generala, iako nije imao nikakva znanja. ^[1] S obzirom na to da je došao do generalskog čina, nitko se više nije usuđivao spomenuti Kadijevićevo dezerterstvo i kukavičluk.^[1]

Nikad se nije pokazao kao veliki vojni strateg, niti kad je bio na čelu saveznog ministarstva obrane. Umirovljeni pukovnik JNA Ivan Andrijić iz Vele Luke posvjedočio je 2007. godine o Kadijeviću: "Samo je lagao, filozofirao i puno pričao. To su bile njegove jedine vrline. Vojnog znanja nije imao." "Jedan obični šarlatan i neznalica". ^[1]

Poslije je postao član Savez komunista Jugoslavije. 1963. godine završio je Koledž za zapovjednike i generale Američke vojske (engl. US Army Command and General Staff College). Bio je Savezni sekretar za narodnu obranu od 15. svibnja 1988. do 8. siječnja 1992. godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.

U Hrvatskoj je za njim raspisana tjeralica zbog sumnje da je počnio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva^[2]. Protiv njega su podignute tri optužnice: prva je podignuta pred Županijskim sudom u Bjelovaru u studenom 1992., druga pred Županijskim sudom u Vukovaru 2002., a treća pred Županijskim sudom u Osijeku u svibnju 2006. godine.

Trenutno živi u Moskvi, gdje je dobio azil od ruskih vlasti.

Objavio je knjige: "Moje viđenje raspada:Vojska bez države", (Beograd, 1993.g.) i "Kontraudar" (Moskva, 2007.g.)

Izvori

↑ ^a ^b ^c Veljko Kadijević je 1943. dezertirao iz partizana Piše Stanislav Soldo, Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2007.
↑ Tjeralica MUP-a Hrvatske

[Andrijić-1] Veljko Kadijević je 1943. dezertirao iz partizana Piše Stanislav Soldo, Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2007.

[2] Tjeralica MUP-a Hrvatske

[1]

[2]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:Veljko Kadijević.jpg|mini|'''Veljko Kadijević''']]'''Veljko Kadijević''' ([[Glavina Donja]], [[Imotski]],  [[21.  studenog]] [[1925.]]), [[general-armije]] [[JNA]], [[SFRJ|jugoslavenski]] savezni sekretar za obranu od [[1988.]] do [[1992.]] godine.
-Majka mu je bila Hrvatica, otac Srbin, a on se uvijek izjašnjavao kao [[Jugoslaven]]. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], od [[1942.]] godine, borio se na strani [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizan]]a, a kasnije je postao član [[SKJ|Savez komunista Jugoslavije]]. [[1963.]] godine završio je ''Koledž za zapovjednike i generale [[Američka vojska|Američke vojske]]'' ([[engleski|engl.]] ''US Army Command and General Staff College''). Bio je Savezni sekretar za narodnu obranu od [[15. svibnja]] [[1988.]] do [[8. siječnja]] [[1992.]] godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.
+Majka mu je bila Hrvatica, otac Srbin, a on se uvijek izjašnjavao kao [[Jugoslaven]]. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], od [[1942.]] godine, borio se na strani [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizan]]a.
+U partizanima se nije proslavio kao borac. Kad se formirala [[9. dalmatinska divizija]] u Imotskom, ondje je bio nazočan i Veljko Kadijević. Divizija je odmah pošla na ratnu zadaću u Bosnu boriti se protiv brojčano jačeg i opremljenijeg neprijatelja. Kad je divizija došla do Vrgorca, uočili su da nema Kadijevića koji je u međuvremenu utekao. Bio je obični vojnik pa nitko se nije previše nije uzbuđivao zbog toga, no da je bio uhvaćen, bio bi strijeljan kao dezerter, što je bila partizanska praksa. Sablazan je izbila među bivšim suborcima poslije, jer su oni došli do minornih činova, dok je Kadijević rapidno napredovao u vojnoj hijerarhiji i već došao do čina generala, iako nije imao nikakva znanja. <ref name="Andrijić">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070403/novosti04.asp Veljko Kadijević je 1943. dezertirao iz partizana] Piše Stanislav Soldo, Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2007.</ref> S obzirom na to da je došao do generalskog čina, nitko se više nije usuđivao spomenuti Kadijevićevo dezerterstvo i kukavičluk.<ref name="Andrijić"/>
+Nikad se nije pokazao kao veliki vojni strateg, niti kad je bio na čelu saveznog ministarstva obrane. Umirovljeni pukovnik JNA Ivan Andrijić iz Vele Luke posvjedočio je 2007. godine o Kadijeviću: "Samo je lagao, filozofirao i puno pričao. To su bile njegove jedine vrline. Vojnog znanja nije imao." "Jedan obični šarlatan i neznalica". <ref name="Andrijić"/>
+Poslije je postao član [[SKJ|Savez komunista Jugoslavije]]. [[1963.]] godine završio je ''Koledž za zapovjednike i generale [[Američka vojska|Američke vojske]]'' ([[engleski|engl.]] ''US Army Command and General Staff College''). Bio je Savezni sekretar za narodnu obranu od [[15. svibnja]] [[1988.]] do [[8. siječnja]] [[1992.]] godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.
 U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je za njim raspisana tjeralica zbog sumnje da je počnio [[kazneno djelo]] ratnog zločina protiv civilnog pučanstva<ref>[http://www.mup.hr/3979.aspx Tjeralica MUP-a Hrvatske]</ref>. Protiv njega su podignute tri optužnice: prva je podignuta pred Županijskim sudom u [[Bjelovar]]u u studenom [[1992.]], druga pred Županijskim sudom u [[Vukovar]]u [[2002.]], a treća pred Županijskim sudom u [[Osijek]]u u svibnju [[2006.]] godine.